romantika

 dok stih pisem suze mi kvase lice,
kvase zbog tebe ljubavi sto si me ostavila.
 
i dok suze brisem,srce me sve jace boli,
boli me srce radi tebe ljubavi bol si mi nanijela.
 
 
i dok pokusavam da tjesim srce,dusa mi vene,
vene zbog tebe ljubavii pati vjecno za tvojim usnama.
 

Buket ruža na mom stol u život promatraju  iz žute vaze.Ljude..Kad bih znali priču ovih ruža nastao bih muk,koja suza bi potekla,koji uzdah bi prelomio ružinu priču.A'l nema tko da stane i osluhne tihi šapat crvenih latica.Šapat srca,šapat koji govorio prolaznosti.O vječnoj ljubavi dvoje zaljubljenih.U prolznosti vremena ruže će uvenuti,latice požutjeti..Ljubav je ta koja će ostati.

Znam da negdje
Daleko od mene postojiš
U postelji mekoj
Budiš se i kradeš iz sna
Malo moga mirisa
Bog nam je svjedok
Beskrajno smo se voljeli
Nek' život nam sudi
Što smo ljubav ubili
Jedno drugo kaznili

KADA SAM TE PRVI PUT UGLEDAO,
  ODMA SAM SE ZALJUBIO.
  TE NOCI NISAM SPAVAO,
  BIO SAM ZALJUBLJEN.   OD SRECE SAM SJAO,
  STO LI MI JE,NISAM ZNAO.
  ČUDNO SAM SE OSECAO,
  ZA TEBE BI SJAJNE
  ZVEZDE SA NEBA SKINUO.
  JEDNOG DANA SAM SHVATIO,
  DA SAM LJUBAV UPOZNAO.
  LJUBAVI TVOJE SAM SE NADAO
  SVE DOK TE SA DRUGIM NISAM VIDEO.
  ISTINA ME JE BOLILA,
  GORKO SAM PLAKAO.
  ALI SVOJU LJUBAV NISAM POZALIO.
 TEBE SAM ZABORAVIO
   A DRUGU JOS NISAM UPOZNAO.. 

Da me grlie ruke tvoje, 
 ali to su samo zelja moje. 
 Nema srece za nas dvoje.
  Ti odavno drugog volis, 
 se sto imas njemu ces dati.
  nikad neces ni slutit, 
da zbog toga neko pati..
 
   U mislima ti me volis, 
  u snovima ljubis mene. 
  Ali sta vredi kad u javi 
SRECNA SI KRAJ DRUGOG COVEKA...

SVAKOG DANA,VEDRA IL MRKA,
KROZ BOSNU MOJU VODE SU TRKA
CETIRI STAZE SVAKA SE VIJE,
NA SVAKOJ TRKAC. KO LI CE PRIJE?
 
NA PRVOJ STAZI DJEVOJKA UNA,
VJECITO MLADA,ZNANA IZ BUNA,
NAKIT JOJ SIJA, ZELENA VODA.
UZELA ZALET SA LICKOG CUKA,
OD STRMIH STIJENA STRBACKOG BUKA.
 
NIZ DRUGU STAZU JURIŠA HUCNO
VESELO MOMCE,SMJELO I BUCNO,
PONOSNI VRBAS,LAHKOGA HODA,
PLANINAC VRBAS,LEDENA VODA,
POD NJENOM SNAGOM KLISURA PUCA,
ZLACANO ZRNCE NA DNU SVJETLUCA.
 
NA TRECOJ STAZI SUNCANO SJEVA
ZUBORNA BOSNA KOD SARAJEVA,
GORE JOJ OCI,JUTARNJ ROSA,
U PJENI SUMNOJ ZELENA KOSA.
VIJE SE,IGRA,KROZ GORE HITA
NEMIRNA,BISTRA I PONOSITA.
 
NA KRAJNJOJ STAZI PREPREKE MRVI
DJEVOJKA CRNA,GORSTACKE KRVI,
S KAMENA KRAJA,MRKIH DALJINA,
VJECITO TUZNA, STUDENA DRINA.
S HUKOM SE RUSI, NE PJEVA NISTA,
POMAMNO JURI KROZ RAZBOJISTA.
NA KRAJNJEM CILJU, U JUTRA PLAVA,
TRKACE PRIMA POSPANA SAVA....-

Nismo te  trebao sresti,
Kad sudbina dozvolila nije
Da nasa srca budu skupa
Da jedno za drugo bije.
Volim te i suvise
Sto cu od tebe kriti
Al sudbina nas je rastavila
Tako je moralo biti.
Nisam te trebao sresti
I upoznati te tvoje oci
Od sada vise ne mislim na tebe.
Niti ja zelim o tebi znati,
Nikad vise ne prilazi mi
Jer moje srce ne zeli da pati.
Ali ipak kad ti najteze bude
I kad osjetis da te dusa boli
Ako hoces bar pomisli
Da postoji bice koje te
ISKRENO VOLI...*

hoću li ikada
sakupljati mrvice
 jeseni s ulica i skidati
ti ljubav sa obraza ja
 koji živim bez dokaza
i bez tvoje nježne riječi
hoću li ikada tvoje jutro
 prepoznati rano uz kavu
 i misao o kojoj sam pisao
o kojoj sam sanjao još prije
hoću li ikada nekada u nekom
gradu Europe svejedno na
sjeveru ili jugu preboliti
 s tobom tugu koju nosim
jer duša je moja tebi data
iza nekih prozora od zlata
 koji gledaju u tvoje snove
hoću li ikada s tobom imati
tebi dati i od tebe primati
 da mi budu sretni prijatelji
 i ovo lišće da zazeleni da
 mi počne život tamo odakle
 si došla i donijela mirise
 cesta i mjesta gdje si me našla

iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolaziš
zašto nisi kao i sve druge žene
koje prođu kao sjene
čija se ni imena ne pamte
čiji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
 
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomiš na dijelove
i noći mi pretvaraš u dane
 
koja si ti žena
kad mi pola života u tebe stane
zbog koje žalim
sve ovo što prebrzo ide
što su jeseni bliže
i što mi se suze vide prvi puta
 
jedino si s neba mogla doći
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosiš taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim.

Sedela si pored mene,
i kritikovala me,
ne znam sta da kazem.
Gledala si me,
gledala si me u oci,
ali moju dusu ne vidis.
Mislila si da me poznajes,
ali nista neznas o meni.
Videla si samo ono sto ti se nesvidja,
hoces li da me menjas.
Oduzela bi mi osmeh,
dala bi mi suze i bol.
Uzela si moju ruku
topla je,
samo moja dusa ne oseca.
Hoces li da me menjas,
kako tebi odgovara,
da sam bez mana,
Ali takvi nisam.
Zelim samo postovanje i paznju od tebe.
samo ti mi neces to dati.
 

SRECE NEM ZA NAS
I AKO JE MOJE SRCE TO ZELILO,
SVOJE SRCE SI ZAKLJUCALA
BACILA SI KLJUC.
SAMO PNEKAD SE SETIS GDE JE
I OTVORIS VRATA
DA BAR MALO UDJE TOPLINE
U TVOJE RANJENO I RAZOCARANO SRCE.
KAD RAZUM VLADA
ZA OSECAJE NEMA MJESTA,
TAKO SI MI REKLA
TAKO SAM OSETIO.
MNOGO RAZLOGA JE
PROTIV NAS,
RAZUMEO SAM
DEA NIKAD NECEMO BITI ZAJEDNO SRECNI.
U SRCU MOM OSTACES ZA UVJEK.

Tako male stvari
Čine Život moj,
ali ono sto mi fali
je poljubac tvoj.
Tako male stvari
Čine Život moj,
daj ponakad se
javi-isti mi je broj!!!

Ako misliš da je moje srce
kao srce šarena leptira,
s jednog cvijeta da na drugi leti,
ne imajuc nigdje  mira.
Ti se varaš, ti me ne poznaješ;
ja sam vrsta nebeskog leptira,
što milion razni sokova
iz jednoga cvijeta crpi.
Moja ljubavi, moj mirisni cvijete,
Meni je samo jedan miris draži,
a taj miris u tvojoj je duši;

Karanfile cvjece moj
eh, da mi je sjeme tvoje
 
Ja bih znao gdje bih cvetao
mojoj dragoj pod pendzerom
 
Kad moj draga legne spavati
karanfil ce mirisati, moja ce draga uzdisati...

Ne plači ljubavi jer tvoja ljubav nije uzaludna,
 u tvoje tvojim ocima
 
ce  tuge nestati
 i nema boli,
jer te moje srce voli.
 
Kako može duša da osjeća prazninu,
kad je puna takvih stihova,
kad iz nje izviru divna slova
puna ljubavi i snova?