naslov

treba mi nov život. ukratko. da imam 10, 15 godina manje i ovu pamet, sve bih drugačije odigrala.
a sad, sad mi treba novi život. pitam se što će platiti cijenu mog očaja.. frizura? posao? stan? ili sve navedeno..

nekome ćeš jednom biti najbolji. možda već i jesi.
ja sam prezdrnjena za bilo kakvu parnu kombinaciju. rodila sam se kao NEPAR.. umrijet cu kao nepar.
moja me neparnost ponekad zaboli.. rastuži..
na sreću samo ponekad.

murbella je alter ego. ona "osoba" koja smije osjećati strah i sumnju u samu sebe.. pogledati sama sebi u umorno, prazno i beznadno oko.. onako kako si to moj primarni virtualni ego ne može (više) dopustiti.

prava je istina da jesam dosadna. većinu vremena sama sebi, ponekad i drugima. dovraga i gift of gab koji me zaobišao, pa kao pravu muku doživljavam uobličavanje misli i emocija u koherentne, smislene nizove riječi na bijelom ekranu.
neprestano preispitivanje, seciranje, sebe same i svijeta koji me okružuje.. zašto zašto zašto.. traženje logike i smisla u nečem do te mjere lišenom logike, kao što je ljudski život, osjećaji, postupci.
kao da je cijeli taj komplicirani sustav principa i pravila po kojima živim, taj ples koji plešem, moja jedina obrana, moj oslonac, jedino što drži moj svijet u jednom komadu.
način na koji apsorbiram ljude koje volim, učinim ih ekstenzijom sebe, i razočaravam se kad shvatim da su bića s odvojenom svijesti, željama i slobodnom voljom.. sebičnom, za mene tako destruktivnom.
da.. dosadna sam. vrtim se k krug, moj svijet je malen, uzak, ograničen i ograničavajući. koliko god velika bila pozornica kojom se krećem, četiri mala repetitivna koraka u koje sam pretvorila cijelu svoju fizičku i emotivnu egzisteciju, stala bi i u spremište za metle..
da, dosadna sam i bolno sam toga svjesna. kao polomljena lutka u dijelovima nagurana u malenu kutiju, ponekad se pitam nije li grijeh utrošiti posve dobro tijelo za takvu skučenu, smušenu i jadnu egzistenciju.
 
 

jutros sam, vozeći se na posao, primijetila profil vozača pored sebe. nisam mogla skinuti oči s njega. sve sam zapamtila u sekundi. profil, izraz lica, anatomiju podlaktice, flaster ispod lijevog lakta.
vozio je starog bijelog golfa, ZG 424 RU.
ako ga netko poznaje, neka mu kaže da je predivan. ne lijep, i ne samo lijep, već predivan. na onaj način na koji ti se nekad, netko, trenutno ureže u pamćenje, a da nemaš pojma zašto.

nemam dovoljno dobro mišljenje o sebi da bih živjela u uvjerenju da se bilo kome mogu svidjeti. stoga držim da mi je posve isto bila iskrena ili lagala na profilu - u trenutku kad se s nekim sretneš ionako se sve karte otvaraju, sve maske padaju..
zato se ni s kim ni ne nalazim. među ostalim.
ne, ne tvrdim da nemam niti jednu osobinu koja vrijedi, koja bi mogla nekog privući ili nedajbože zadržati. ali hajd'mo priznati da smo kao rasa (p)ostali površni, sve na prvu loptu. a moje kvalitete nisu očigledne.

još malo i postat ću ovisna o ovom.. prije no što se to desi, nestat ću. ne volim ovisiti ni o čem. ni o kom.
sve što zavolim neminovno me napusti. u trenutku kad mi počne značiti toliko da sve dobro u mom životu ovisi o njegovoj dobroj volji, on nestane. pa sve dobro s njim postane sve užasno bez njega.
najbolje je ne voljeti ništa. ne vezati se za ništa. nikog.
prošla lekcija bila je i poslijednja. čekam da prestane boljeti. neću.. ne želim je ponoviti.

ponekad mi se čini da su najbolji, najsjajniji.. zvjezdani trenuci mog zivota, vec neko vrijeme iza mene.

imam nevjerojatan talent za pronalaženje muškaraca apsolutno identičnog tipa.. emotivno nedostupnog, ali toliko inteligentnog i šarmantnog da bi smotao dragog boga, ako to poželi, gdje ne bi mene..
ne samo da takve vrhunaravnom lakoćom nalazim, neodoljivo su mi privlačni. zato se mičem od njih, preventivno, panično, unaprijed..
sa žaljenjem moram ustvrditi da fizičko udaljavanje ne znači ništa..sve je u glavi, a u mojoj glavi je čušpajz koji će me doći i glave, i srca i guzice..
 

nedostaje mi nečije pisanje. ovako javno.
neobičan osjećaj, praznina zbog odsutstva nečeg što nije ni svjesno tvog postojanja.
ne. moram biti fer i priznati da je bio svjestan mog postojanja. akutno, u jednom trenutku. naglasak na riječi "trenutak".
ali ja ne želim biti akutna onom tko mi se sviđa. želim biti kronična. želim trajati. ne želim pet minuta sreće platiti s pet godina žaljenja.
pa tako stojim na mjestu. dok sve prolazi. kraj mene.