U traganju za izgubljenom inspiracijom

Znam da ovo nije ništa novog. Znam da se je ovo reklo već tisuću puta prije mene i znam da će se reći još najmanje tisuću puta poslije, ali ipak.....
Misli da ne tražim previše od ljudi oko mene. Mislim da ne tražim previše od moje okoline. Mislim da sam ponekad i preskromna, ali ipak.....
Ali ipak.....
Ponekad se osjećam tako usmaljeno. Ponekad se osjećam kao da nema nikoga oko mene, makar se nemogu pomaknuti ni centimatra od silne gužve. Ponekad se osjećam tako malo i nevažno.
U tim trenucima jedino što mi treba je zagrljaj. Ali ne bilokakav zagrljaj. Treba mi zagrljaj koj će biti čvrst, siguran, pun ljubavi. Zagrljaj koji će mi reći: "Ne brini se. Nisi sama. Nisi nevažna. Meni si jako važna. Bez tebe ovi dani ne bi imali smisla. Sve će proći i sve će opet biti u redu.".  Treba mi zagrljaj u kojem ću zaboraviti sve ružne stvari zbilje.
Zašto je to tako teško dobiti? Je li to stvarno previše za tražiti? Može li to netko dati i pružiti? Postoji li uopće takva osoba? Ili smo jednostavno svi prepušteni sami sebi, bez pomoći neke druge osobe?
Zašto se osjećamo tako usamljenima? Postoji li uopće nešto drugo osim usamljenosti?
Tražim li previše od ovog svijeta?
Tko zna, ah nitko, nitko ništa nezna. Krhko je znanje.

odi na cevape i mam bus se bolje osjecala :)

ipak hrana ne liječi svaku depresiju.

uvazeni magistre..dijete ima 15 godina i molim vas da slijedeci puta ne budete prestrogi u pogledu pismenosti nase mladezi. Skolstvo je krivo!! :p

zakaj ti brises komentare? :o
nije ti nitko rekao da je to nepristojno?

komentar sam slučajno obrisala, kad sam išla dodati drugi. jednostavno sam pritisla krivu tipku. slučajno.

i koje djete ima petnaest godina?

onda tak i napisi..sve ok..nema smisla da se magistar naljuti :) BTW... osjeĆam se ne pise sa Č.... , a ovo nezna i sl..nekad se pisalo odvojeno..ne znam kakva su danas pravila :( Ja po starom :)))

već sam rekla da sam slučajno pobrisala, a kritiku uvijek mogu podnjeti. i da, znam da mi je poneka pravopis nikakav, ali što se može? cijeli dan mi je takav.

a koje dijete..skuzit ces vec na koga sam mislio ;)

tražiš premalo.

ponekad pišem onako kako osjećam da bi moglo ići i uopće se na zabrinjavam s time. zna se desiti da u jednoj rećenici imam dvaput istu riječ napisanu na dva različita načina.

kada shvatiš da si ti ta koja voli sebe, koja sebe njeguje i grli, doći će i ljudi izvana koji će te grliti...ti si ta ljubav u sebi koju tražiš:))

starchild, ni to ne dobijem, a kako da onda dobijem i nešto više?

sasvim dosta sebe volim i grlim, ali ponekad jednostavno to pređe u monotoniju i neprosto ti treba onaj netko tko će ispuniti tu prazninu koja se našla u tebi.

naila?

evo ovaj sam uspijela ne pobrisati. : )
znam da sam još mlada i znam da još puno toga moram proći i preživjeti. ali kako sam i rekla, ponekad u nekom trenutku trbaš nekoga. ne kažem da sad odmah trebam onog pravog s kojim ću podjeliti ostatak života, ali danas mi baš treba netko uz kojeg ću se osjećati malo manje sama. samo to.
i da, baš mi je drago što ti se svidilo ovo što sam napisala.
: )

magistre: RIJECNIK (ipak) :p

a što ti sad riječnik smeta?
: )

snoopI, magistar je zapoceo sa ispravkama, ja se nadovezao (to se ne vidi jer si mu pobrisala komentar), aovo sa rijecnikom se ne odnosi na njegov rijecnik ili na tvoj blog, vec na nesto sasvim drugo..zna magistar o cemu pricam ;)

uvijek se trudiom biti iskrena i otvorena kad nešto napišem takvog.
sve to znam, ali sad se osjećam kao papiga. trenutno mi baš treba čvrsti zagrljaj za kojeg znam da ga neću dobiti. to je jedina želja koja neće biti ostvarena mi danas, baš kad to želim.

ok. sad dosta s riječnicima i ispravcima gramatike i pravopisa.
može?
: )

ubojstvo s predumišljajem dobije upravo ono što treba. kaznu.
da li onda i ljubav s predumišljajem dobije ono što treba? malo topline oko srca, a onda već što ide?
: )

U zaljubljenosti prestajemo jesti, spavati, raditi, izgubimo mir.Mnogi se ljudi prestraše jer, kada se ona pojavi, poruši sve na što naiđe.
Nitko ne želi da mu se svijet pretvori u kaos.Zato mnogi ljudi uspijevaju prevladati tu prijetnju i nastoje održavati kuću, odnosno strukturu, koja je već trula.Oni su inženjeri već preživjelih stvari.
Drugi, pak, rade upravo obratno: predaju se bez razmišljanja, nastojeći u zaljubljenosti naći rješenja za sve svoje probleme.Na druge ljude prebacuju svu odgovornost za svoju sreću, kao i svu krivnju za svoju moguću nesreću.Uvijek su euforični jer se dogodilo nešto divno, ili im je nešto neočekivano sve uništilo.
Udaljiti se od zaljubljenosti, ili joj se slijepo predati – što je od toga manje pogubno?

lijepo si to složio i rekao, a sad, stvarno neznam odgovor. biti će da je jednako pogubno.