fortuna

Sjećam se kao danas upoznavanja. Sramežljivih pitanja i još sramežljivijih odgovora. Pomalo smiješno, obzirom na naše godine. Ali, tko može zabraniti ljudima bilo koje dobi da osjećaju, zar ne? Dok smo bili mladi mislili smo da samo mi imamo monopol na osjećaje. S godinama čovjek shvati da nije tako.
Upoznavanje online. Virtualno. Online možeš biti što želiš, ili što ona druga strana želi. Mnoga poznanstva su upravo takva. Stvoriš predodžbu o osobi kakvu bi želio upoznati. I fizički i po svim drugim karakteristikama. Dakle, nadala sam se da ne pričaš bajke samo zato da mi ugodiš, nego da si stvarno onakav kakvim se predstavljaš. Ja sam bila iskrena od prve rečenice. Uostalom, nisam tražila vezu. Tražila sam zabavu, pričanje, šalu....ništa tjelesno. S vremenom virtualno poznanstvo je preraslo u nešto mnogo više. U želju. U potrebu. U nadu da ćemo se sresti. No, bili smo jako daleko jedno od drugog. Jako, jako daleko. Mogućnosti za susret bile su gotovo nikakve. Ali, kažu ljudi, nada umire posljednja. Tako ni ja svojoj nadi nisam dozvoljavala da umre, da me napusti. I bila sam u pravu. Još jednom se potvrdilo ono da ako nešto zaista želiš moguće je to i sprovesti u djelo. Prvi susret. Moram li reći da su mi koljena drhtala od straha? Da sam vozaču taksija jedva izgovorila adresu hotela gdje smo se trebali sresti? Da sam izašla iz automobila, u hladnu noć kroz koju je prosijavao prvi snijeg, s tolikom tremom da nisam bila niti svjesna što se događa? A da ne govorim o tome da nisam imala pojma što očekujem, odnosno na što trebam biti spremna pri tom prvom susretu! Uzalud one silne rečenice ohrabrenja što smo izmijenili telefonski. Uzalud one noći koje smo proveli pred ekranima upoznajući se. Išla sam u susret neznancu. Kasnije si priznao da si ti osjećao isto tako strah kao i ja. Ne samo što nisi znao što te čeka, nego i zato što nisi znao što ja čekam. Susret. Pogled. Oči u oči....konačno. Drhtaj. Prepoznavanje. Shvatila sam da sve one riječi nisu bile laž. Shvatila sam da predamnom stoji osoba koju sam godinu dana upoznavala kroz rečenice i poneki telefonski razgovor. Predamnom si bio TI!

Lijepo je pročitati ovako divno sročen log.Čitajući ga osijećam da je istinit i da si ga istinski doživjela. Sretan sam i ja kada su drugi sretni, bez obzira na to da li se poznajemo ili ne, bez obzirna na politička vjerska i rasna uvjeranja, i ja sm sretan kada su drugi sretni.
Poljubac