Gazela o nepredviđenoj ljubavi
Nitko nije mogao razumjeti miris
tamne magnolije tvog trbuha.
Nitko nije znao da mučiš
kolibrića ljubavi među zubima.
Tisuću je perzijskih konjića spavalo
na trgu s mjesecom tvoga čela,
dok sam četiri noći obuhvatao
pojas tvoj koji je dušman snijega.
Između sadre i jasmina, tvoj pogled
bijaše blijeda grana sjemenja.
Tražio sam, da ti dam, po svojoj nutrini
slova od bjelokosti, koja zbore uvijek,
uvijek, uvijek: vrt moje agonije,
tijelo tvoje zauvijek nedostižno,
krv tvojih žila u mojim ustima,
usta tvoja bez sjaja za smrt moju.
18.11.2003. u 0:28 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
UH!
Imala sam dobru ideju ali je nisam sprovela u tijelo
Autor: VandaVampirica | 18.11.2003. u 0:34 | opcije
Mislila sam da se vodolije uzasavaju rijeci UVIJEK i ZAUVIJEK!(Samo mjena vjecna jest!)
Autor: calivita | 18.11.2003. u 0:46 | opcije
Ovo je najljepša pjesma koju sam pročitala na Iskrici.. :)
Autor: _i_zvijezde | 18.11.2003. u 9:04 | opcije
Sve je lijepo sto ovaj Samohodec stavi...Jos cu mu se poceti upucavati:)
Sramota, nisam citala Lorku:)
Autor: cleopatra33 | 18.11.2003. u 13:54 | opcije
Biće još....
Valjda me neće nitko tužiti zbog autorskih prava (jer ipak nisam tako dobar u prevođenju poezije, pa sam se ovdje poslužio tuđim prijevodom) :)
Autor: Samohodec | 18.11.2003. u 13:58 | opcije
čitavu noć kažu
slavulj pjevat mari
kap krvi iz kljuna
dok mu ne udari
ja da svoju ljubav
mogu ispjevati
nebih zalio pojuć
zadnju kaplju dati
Arsen Dedić
Autor: VandaVampirica | 19.11.2003. u 1:12 | opcije
prdivno, kao sto rece R.S. nit vjecnosti na ludom papiru oli ti crveni bozic od tajne
Autor: Ananta | 01.01.2004. u 15:34 | opcije