pre-pre-cesto
..svijet oko nas poprima lice naseg straha..obrise sumnji..stvarnost i zivot prolazi; mi ne primjecujemo-prejasna je i prejednostavna da bi se u njoj svojom izuzetnoscu istakli..zivimo a da nismo ni svjesni kakvo je bogatstvo biti malen u svijetu velicine, a velik u svijetu istine..tjesimo se ispraznim ciljevima, radujemo ispraznim postignucima..a iskren osmijeh nepoznatog prolaznika-istina koju ne vidimo jer ju ne trazimo.
istina-ono najvaznije i ono jedino na ciji smo zov gluhi...
15.06.2006. u 19:42 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
...na žalost, sve ovo napisano je istina...ali to je prokletstvo nasljeđa...tko zna, možda jednog dana dođu neka nova djeca spremna i svjesnija da to promjene...ili barem pokušaju...tko zna?...
Autor: dag-mar | 15.06.2006. u 19:59 | opcije
prečesto smo sami gluhi a prečesto drugi ne slušaju, i tako u krug, obično nam uho primi sve te vibre onda kad je skoro kasno
Autor: Sun_again | 15.06.2006. u 20:30 | opcije