Sa druge strane jastuka...( Atlantika)

 
Nikada i nista necu da ti kazem vise...
Rijec mi postoji dok se ne napise...
poslije se brise.
Ni za koga ne zelim da govorim jace od tame.
Dosla si ili nisi? Isto je... "briga me"...
Proslo je i vise ne boli.
Ako zelis da jos lazem, samo izvoli.
Lagala je prokleto dobro,
pricala obicno, bez ljubavnih preplitaja.
Dvije, tri recenice... nikad do kraja...
Ostao sam zbunjen negdje na sredini...
Nesto cvrsce od rijeci nas spaja... Ili mi se cini?
Bila mi je sreca.
Bila mi je od svih velikih - najveca. Pomalo trava...
Ljubio sam je dok je iz ociju prosipala pijesak.
Znao sam da me zavitlava...
I odjednom smo imali isuvise prstiju???
Pogledi nam se svezali??? Opasno narasla voda???
I zalud smo se na prste peli,
s' dopola praznog, otpola potopljenog zivotnog broda.
A smijala se tako da sam djavo bi je znao kako...
I sta sam ono htio?
Da li da placem? Ili mi se spava?
U otkosima jutra vlaznog od kise...
jedan pogled za sjecanje, drugi za nikad vise.
A pijesak je bio? Ili mozda trava?

dobro jutro... ili laku noc?

Dobro jutro ljepsem dijelu pucanstva...
koje me uvijek inspirise...

I pijesak.I trava.I strah od onoga što se zove java....i ljubav...

isprepleteni prsti i pjesak i trava....

I sta sam ono htio...?
da li da placem...ili mi se spava... ja nikada ne placem...ja bi da spavam...jer snivam u snovima svojim...i ako me pustite da biram...pijesak ili trava...ja bi da snivam ...snove svoje ...u otkosima jutra vlaznog od rose...