Eternal Sunshine of the Spotless Mind ilitiga i noga u guzicu je korak naprid

Nemoj skrenut pogled,
u biti, uzmi si dvogled,
pa pogledaj malo bliže,
ono u daljini, to si ti, sjenka koja gmiže.
Ako ti pofali arsena,
evo me, osloni se na moja ramena,
uvijek sam znala pratiti smrt bez straha,
tebe razumijem, hrabrost ti je plaha.
Sruši sve mostove, posadi razdore,
nek vjetrovi plaču, nek izgori more,
tako svejedno postane smišljat obmane,
daj mi natrag snove, vrati mi dane. 
Možda jednom kad zabodeš nož u rebra,
ja budem daleko, na obalama srebra,
gdje imam samo plimu da me grli, bolje,
s osmjehom gledat, dolje...