Eternal Sunshine of the Spotless Mind ilitiga i noga u guzicu je korak naprid

Pomalo je teško živjeti bajku nakon što si o njima samo pisao. Osjetim se na trenutke kao da sam ispala iz redaka nekog čarobnog svijeta, a onda shvatim da sam u tom čarobnom svijetu kad sam kraj tebe, pa ponesem zvjezdani prah iz tvojih očiju da mi olakša one stanice koje me vode od tebe. Kad se okrenem danas ne bi ništa mjenjala, svaki trenutak mi je snaga. Ako ti dosad nisam potpuno pripala zasigurno sam postala sasvim tvoja gledajući sinoć kroz onaj prozor. Vidjela sam sebe kroz njega. Sebe u tvojim rukama, usprkos svim preprekama. „kako je ponekad dovoljan jedan trenutak da sve opet bude dobro“...odzvanja mi ta tvoja rečenica u ušima, pa podsjeti na okus tvojih usana. Da bar mogu obećati da neće biti teških trenutaka...ne mogu, ali mogu obećati da će ti loši trenuci biti ipak samo trenuci...igra sudbine nas je spojila, pa nas valjda mora i iskušavat da vidi je li ispravno postupila, a na to kažem: ma dajte mi sve testove...ne bojim se kada osjetim njegove obraze...

Moje prokletstvo, moje proklestvo je što i predobro znam što želim, nisam nikad dvojila. Pa sad gledam krišom kroz prozor ne bi li se tvoja ulica stopila sa mojom, da se u nekoj maglovitoj noći sudarimo pored mog ulaza. Pratila sam ti korake, čak i onda kad si širio krila i ostavljao me da gledam kako ti se sjena mješa sa jablanovima. Kradeš mi misli, i volim takvog lopova...dajem ti sebe bez pogovora...i onih 1000 stepenica koje nas dijele od vrha više ne tjeraju bol u zglobove, imaš mast za sve moje strahove. Za mnom je previše pepela da bi bila prolazna stanica, i vješto ti još uvijek tajim kako sam ti suđena, da bi te iznenadila kad ti budem još više potrebna. I eto, ostajem bez riječi...neobična pojava, za nekog tko riječima oblikuje sve što osjeća, više ne bih pisala...sad bi sanjala, pa makar se više ne probudila...sanjala...pored tvoga ramena...

Očnjake sam po običaju spremila u teglicu prve pomoći, noćas neću trgati komadiće tebe da bi se hranila tvojom srži. Čisto za svaki slučaj spremim nož pored kreveta, ako bude potrebno odrezati ti ruke da više ne pokazuješ prema nepovratu.


Osjetiš li kako se zemlja trese kada pokažem svoju moć? I kako pokoji planet promjeni putanju kada ugleda tvoje nepobitne pogreške.Imam strpljenja u žilama za kojih još par stotinjaka godina. Pa mi čupaj živce iz razonode da vidiš koliko daleko mogu tragovi krvi brisati ostatke razuma.


Taj zmijski jezik kojeg pokazuješ samo kada bljesnu munje nije nikad bio toliko zabrinjavajuć koliko činjenica da si sam sebi nabio rogove. Čak ti se smiju i nakaze. A ja po staroj navici obilazim maslačke, kradući nektar za meleme, pretvarajući peline u kristale.
 
(ako staviš večeras na prozore bijele zastave, možda ipak te zaobiđe...bolje rečeno, možda te ipak posjeti...)
 
 

Kretala se lakoćom maestrala, mada je ponekad zazivala snagu neverina kojeg je nosila u sebi da pročisti zrak, i stvori jasnije vidike. Nakon što bi razmaknula izmaglice mogao si vidjet kraj svijeta, ako nigdje drugo, onda u njenim očima, ako bi ti naravno dopustila da joj dođeš toliko blizu.
"Što nosiš u zjenicama?"-dođe pitanje iz gomile..."Nosim odgovore na sva pitanja, onima koji imaju dovoljno spoznaje da im i samo šutnjom pomognem u beskonačnim upitnicima"...."Bahati pristup"-povikaše heretici, već paleći u daljini lomače, trgajući s nje odjeću, misleći da će je tako poniziti, ne znajući da ona ionako hoda ogoljena svijetom, ogrnuta samo snagom misli...
Teško je oslobodit um onih kojima pregrade brane vid, i onima kojima buka vlastite ispraznosti brani da čuju možda druge melodije...njima, koji su godinama pokušavali stvarati energiju iz ničega,  propadajući sa svojim neuspjelim ostvarenjima..ona je bila prijetnja, ona je bila znamen svih njihovih pogrešaka...ona koja je sama sebe pokretala, bez obzira na sve...

nekidan sam vam pričala o onoj luđakinji koja me maltretira da sam joj dečka oduzela, LOL, nemrem se prestat smijat toj ideji. Uglavnom zaključila je da će bit mirna samo kad mi vrati istom mjerom hahahaha, e pa sad molim sve svoje dečke da se jave pa ću joj nekog poslat tak da to rješimo. E bolesnih ljudi, svašta.
(makar čak i ne bi trebala bit tako dobra prema njoj jer kad sam joj zaželila dobru ševu nije zahvalila, ali neka, ima JMSŽ veliko srce).

ak sam rekla da ću se poševit sa svim muškarcima s iskrice, kad otvorite novi nick niste postali novi muškarac, već ste još uvijek onaj stari potrošeni...tak da, nema repeta sorry, nije fer prema drugima

Jesmo li mi ti koji smo postavljali pješačke prelaze preko provalija?
Čupali golim rukama tetive u potkoljenicama da bi si otežali korake?
Dogovarali susrete na svojim krajevima duge da bi svako sebi ukrao ružičastu boju? (znam da si tvrdio da ti u biti želiš plavu, ali onda si namjerno meni htio otežat, jer mi nikad ta ružičasta nije do kraja pripala).
Znali smo provesti sate pišući u pijesku napomene, ako kojim slučajem neki brodolomac se dokopa obale. Iskušavali smo plimu, a u biti vodili bitke sa svojom upornošću. Sjećaš se vjerovatno kada smo pustili onu poruku u boci. Sitnim slovima naznačili da ćemo se rastati ako je ikad pronađemo. Koja li lakomilesnost, donio mi ju je neki lutalica ima tome dosta. Pa sam ju sakrila, pokušavši sakriti sudbinu.
A ti si još tu pored mene. Osjetim po noći kako se budiš da bi me slušao kako dišem, samo za tebe (kao da meni disanje nije potrebno), i znaš da griješiš. Ne dišem za tebe, ni za sebe. Dišem za nas. Isto kao što ti ne pališ zvijezde za astronome, već da bi pokoja pala za naše želje.
Dane si proveo zatvoren gradeći velike ljestve. Mrmljao sebi u bradu kao pokušaj da odgovoriš na moje upite. Ja naivno mislila da će nam služiti da se popnemo na vrh. A onda jednog dana te ugledam kako na punom mjesecu pišeš moje ime. Da kad odeš na bilo koji kraj svijeta te uvijek mjesec vrati do mene. Meni je bila dovoljna mahovina da ti pratim lutanja. I pokoji izrezbareni podsjetnik na korama borova.
Možda bi sve ovo imalo poantu da smo se stvarno i sreli na onoj točci koja spaja početak i kraj. Po staroj navici ti si je crtao od sjevera ka jugu, a ja sa istoka na zapad.

Na stopalu barkod. Nisam ga primjećivala prije, u zadnje vrijeme počeli stizati računi. Previše koraka navodno u zabranjenim zonama. I sad mi jasan onaj zvuk provlačenja artikla kroz blagajnu, svako skretanje su mi naplatili. Bez da je prije tog u novinama stajalo objavljeno gdje će tog dana biti radari. Čini se da ipak ima neka tarifa za snove.
A trudila sam se pridržavat se svoje desne strane kreveta. Imam stari tečaj, očito je valuta ipak postala konvertibilna i počela pratiti tuđa maštanja. Ona krivulja ponude stoji već dugo vremena na istom mjestu, završava negdje na onom pregibu ispod tvog uha, da me osjetiš kad dolazim. Ponekad te poželim iznenadit, natjerat da porezne stope izazovu deflaciju, pa da me očajnički zatrebaš, makar...prerano je da si dopuštamo krize koje bi potresle ionako još uvijek nestabilne programe.
Puštam te da mešetariš, izvikuješ ponekad nejasne šifre, da se uklopiš. Nismo nikad trgovali, još manje se cjenkali. I sve se vrti oko tog sjecišta linija čije smo parametre pomalo kockarski unijeli u predviđanja. Sva sreća pa su svi značajni preobrati trajali godinama, ponekad ostavljajući posljedice, ponekad ostajući samo zabilježeni kao model za budućnost. Možda se nađemo negdje kao presedan, premda...bit će dobro ako doguramo dovoljno daleko da si potpišemo oslobađajuće presude...

Priznala mu je stvari kojih su se čuvari bez imena na tornjevima oko onih praznih udolina bojali. Nije lako saznati da bdiješ nad nečim čega nema. Čak i kad se boriš sa posljednjim zmajevima, sada već gušterima. Ako su i kopali rovove nisu to dali naslutiti. Uvijek si ih mogao naći pogleda usmjerena ka jugo-sjeveru. Jednim okom pomno prateći dolazak sunca, drugim okom slijedeći mjesec. Tako su bili naučeni. Za to su bili pripremljeni.
Svakodnevno su podmazivali vrata da ih ne bi možda škripanje omelo u spavanju. Zavjese od brokata zaklanjale su duge planinske lance kako ne bi vidjeli da im za leđima nema prijetnji, pa su mogli i dalje strahovati. Na svim frontovima, drugo nisu ni željeli, na drugo nisi bili ni navikli.
Pragmatički su mjenjali parafraze. Ukoliko su to uopće mogli razumjeti, ali im je dobro zvučalo tako objašnjavati lešinarima da im tu nije mjesto. U onim minutama kada su mogli prekinuti šutnju da izgovore zadane molitve. Pa su se deve čudile otkud dopire glas nerazuma. Njih koji su tako morali, njih koji se za ništa na svijetu ne bi mjenjali.
Imali su mačeve, napravljene od ebanovine. Potpuno bezazleno oružje samo izloženo u vitrini, kao prijetnja sudbini. Ako zatreba da se tupom oštricom prereže sve da još više zaboli. I rezali su, o da, svakodnevno su rezali sve što su mogli odstraniti preko dana, tako da bi preko noći opet izniklo. Ponekad u obliku krila, ponekad u obliku krvavih orhideja. Njima koji su to planirali, njima koji su s tim svaki dan ponirali.
Smjene su bile davno zaboravljene, paučina progutala ključeve, zmije odnijele kazaljke. Ako već stoje na istom mjestu, onda nek stoji i vrijeme, pretvarat će se da za noć i dan netko samo izvuče druge kulise, radi forme, radi preobrazbe, radi njih, njih koji više drugačije nisu znali, njih koji su ionako davno sve drugo zaboravili. 

Kratak izvještaj na kraju udarnih vijesti, spiker stoji, a iza leđa na monitoru prikaz dobitnika sretnog listića. Nisam trebala sastrugati taj prozorčić, poznato je da svaka nagrada postane gubitak kada mi se osmjehne sreća. Pa crtam snjegoviće na prozore, da možda pobjegneš od vrućine.I naiđe pljusak, da me razbudi. Po tko zna koji put okrenem žute stranice, tražeći brojeve službi za odvoženje želja. A pronađem samo broj ukopnika, da me polegne kraj tebe, naravno na različitim grobljima.
Sumnjam da postoji tako velik nadgrobni spomenik da se ispod njega pospremi ono što nemamo, a probali bi sačuvati kada se probudimo s one strane. Možda će biti dovoljno staviti riječ "osmijeh", to nas je vezivalo, kada smo još znali ne birati rečenice. Kada nije bio potreban očaj da se jedno drugom obratimo, kada...ma bilo kada ako se mene pita...
Razapet ću liječnika koji mi je išao vidati rane, pa bez šivanja na opekline stavio pijavice, da izvuku iz mene sve tragove tvoje krvi. Ti slobodno tuži sve prometnike, i sva prestrojavanja, ulice koje vode samo do mene, ako misliš da sudovi imaju vremena pratiti koliko smo si puta slagali i koliko puta smo si bježali ususret.
Nemam više vremena, nakon dugog čekanja pojavila se bijela orka, znam da na njenim leđima mogu oploviti sva mora ovog svijeta, da mi sol osigura dovoljno začina, kako bi mi bilo ukusnije slušati vjetar kad opet donese tvoj miris, onog dana kada mi on više ništa ne bude značio.

Na plakatu je pisalo "čitanje sudbine iza ugla". A iza ugla stajala tabla: jednosmjerna slijepa ulica. Pa ti sad shvati te listiće čaja. U toj ulici nije bilo izloga, osim jedne velike prodavaonice antiknih lampi. Čovjek bi pomislio da je to bio potpuno bezveze uložen novac, a u biti reklama ko iz najboljeg poduzetničkog časopisa. Ako si već zalutao u ulicu iz koje nemreš izać onda barem iskoristi ono što u toj ulici uspiješ pronaći, pa makar i lampu, ustvari jako dobra investicija, ako ikad zapadneš u mrak.
I kiša po narudžbi, pa smo se stisli pod neku nadstrešnicu, ionako si uvijek čekao kišu kao izliku da se stisneš uz mene da me kao zastitiš. A čarobne svjetiljke iz izloga mamile svojim žaruljama. Ne znam da li je bila greška što smo u nekakvoj kupovnoj groznici ipak gurnuli ta vrata, možda pljusak brzo prestane. Za pultom nasmiješeni prodavač. Ništa ne govori, ali mu čitamo misli, i on naše. Ispod pulta izvuče neki stari luster i pokaže nam da pritisnemo prekidač. Smiješnog li čovjeka, pa nije nigdje uključen u struju, ali, kad si u prodavaonici lampi, ponašaj se kao da si u prodavaonici lampi.
Odjednom nevjerica. Znam da se nisam drogirala, a mi smo u nekom potpunom drugom svijetu,  luster na noćnom ormariću (to što je luster bio na noćnom ormariću je čak bila najmanje čudna stvar). Jer, kako se ta mala prodavaonica na kraju ničega pretvorila u praznu sobu? Ti i ja, ko da se po prvi put srećemo, ne znam ti ni ime, odnekud mi poznat tvoj hod. Po prvi put nakon dugo vremena sami, bez suvišnih misli. Da se upoznamo iz početka, ili da se možda spoznamo do kraja. Vidim da ne bježiš, a ja bi možda pobjegla da sam mogla. Da, mislim da sam ti u toj praznoj sobi bez sjećanja vjerovatno pripala, po zadnji put prije nego je kiša prestala.
Po izlasku iz prodavaonice nije bilo više table, za leđima mi neko trošno dvorište a pod nogama put prema otpremnim lukama, u bijeli svijet na jedrenjacima.

jel netko od vas ikad upotrijebio onu funkciju: pošalji profil prijatelju? jesu li mogli nešto gluplje izmislit? kao prvo ću kad si nađem nekog komada to nekoj drugoj proslijedit, je evo idem odma sad, poludila sam

Ajde vješto prebriši sad sve floskule, zanemari da kreč na zidovima ne može prekriti ono što je u te zidove satkano. Raširi ruke kada se pustiš niz tijek rijeke, iste one gdje smo posjeli trstike da bi napravili kolibu za snove. Vjerovatno će korita nabujati od tvoga straha, a ti im dopusti da te odnesu.
Razapeli su jednom davno i boljeg od tebe, pa ne vidim zašto se treseš u rubovima crnila koje si uspio spasiti. Ti barem ne znaš kako je kad te dotakne plamen i kad pali sve ono što želiš sačuvati, a oživi ono što si ubio, jednom davno, u onom polju kukuruza.
Lakomiseno si napisao sve u korama tužnih vrba, stvarajući tad još dojam kontradikcije, a vješto si odabirući drvo za lijes. Nisi ti postojan ko hrast, otkaži narudžbu, možda bi ti više neka sjetna brezovina iscrtala nijanse praznog duha.
Misliš da si ikad ikome pripadao? A ne znaš sačuvati korijene onog što si ipak uspio prisvojiti, dok si još postojao. Nema te više, i taj hladni kaput ti dobro pristaje uz prazne oči. Tragovi života još u rukama, valjda da možeš zadaviti sve što bi zaprijetilo tvojoj samoći. Omču si čvrsto stisnuo oko gležnja, ako kojim slučajem pokušaš pobjeći iz svog kaveza, da te osvjesti.
Vidiš sad i sam da ni nema te rijeke u koju vjeruješ, ovaj put ti nisam ja razbila nade...a svoje nemam namjeru djelit s tobom, jer ti ne bi znao navečer plesat uz sjeverac, ti ne bi znao mirisat trešnje u cvatu, ti  ne bi znao prigrlit stablo lješnjaka nakon dugog puta, ti ne bi znao živjet na tuđim usnama...a ne treba mi netko kraj kog bi umrla, to mogu i sama.

al posudila sam film Lassie, bit će suza danas, već vidim...mogla bi odma usput pogledat i Prohujalo s vihorom po 20. put i ispucat plač za cijelu godinu, hm, razmislit ću o tome

Psihološke karakteristike i ljubavne sklonosti Skorpiona Osobe rodjene u ovom znaku deluju veoma zanosno, strastveno i privlacno za svoju okolinu. Dobro poznato pravilo je da se Skorpioni svrstavaju na "top-hot listu" velikih osvajaca i zavodnika. U tom smislu, Vama se sa punim pravom moze pripisati etiketa "velikog maga", kad god je rec o ljubavnoj prici i zavodjenju, ili osvajanju paznje kod suprotnog pola.
 
Skorpioni na neki njima svojstven (svesni ili podsvesni) nacin uzivaju u igri zavodjenja, a narocito uzivaju u svojevrsnoj dominaciji nad suprotnim polom. Ovaj znak se svrstava u kategoriju velikih emotivaca, ali istovremeno tu postoji i jedna neobicna zackoljica. Rec je o tome da su Skorpioni svesni svoje "Ahilove pete" i da imaju veoma razradjene mehanizme i efikasne strategije kao nacin na koji cuvaju svoju emotivnu osetljivost. Ni u jednom trenutku nemojte zaboraviti da su Skorpioni veoma strastveni u svemu sto se desava, bez obzira da li je rec o ljubavnoj harmoniji ili o ljubavnom ratu. Ponekad stvari i svet oko sebe posmatraju kroz kontrast -- "crno-belo" i zbog toga od njih mozete ocekivati beskrajnu neznost, romanticnost i emotivnu paznju, ali, istovremeno su spremni i na lukavstvo, perfidnost ili na osvetu iz ljubavi. Kada i u kom trenutku ce proraditi pozitivna ili naprotiv, mracna strana licnosti, zavisi od njihovog psiholoskog stanja, od emotivnog raspolozenja ili od toga kako dozivljavaju Vase ponasanje. Nemojte zaboraviti da Skorpion odgovara skoro na svaki izazov i da poseduje razornu snagu, ogromnu volju, a narocito borbeni duh koji ponekad ne poznaje nikakve granice ili zabrane. U tom pogledu, ukoliko se naivno usudite da isprovocirate jednog Skorpiona, moracete biti spremni na sve moguce posledice. Da li vam je poznato da ovaj znak ne stedi sebe i svoja osecanja do skoro "ubitacne mere", sto se reflektuje u dva pravca - ka obozavanju i afirmaciji ili u pravcu destrukcije i "laganog unistenja"?
Dakle, ukoliko isprovocirate, emotivno osujetite ili povredite jednog Skorpiona, ocekuje Vas "otrovna strelica". Najvazniji kriterijum u toj igri je koliko se Skorpion oseca povredjenim jer u onim najtezim slucajevima on rusi sve pred sobom i pri tome postaje fatalan. Sem toga, Skorpion nije destruktivan samo prema potencijalnom protivniku vec i prema samom sebi. Znaci dileme nema, ukoliko je odlucio da Vas povredi na neki nacin, da Vas ponizi, srusi ili unisti, on istovremeno vrlo svesno unistava i samog sebe, ali se ne zaustavlja u svojim namerama. Postoji jedna zanimljiva prica koja na najbolji nacin ilustruje njihov primarni karakter, cud, ponasanje i strasti. To je prica o zabi i zivotinji Skorpionu, kada ju je zamolio da ga na svojim ledjima prenese preko vode, jer je to bio jedini nacin da predje na drugu stranu mocvare. Zaba nije imala poverenja u njegovu "mracnu" prirodu, ali on ju je uveravao da zavisi od njene pomoci, te ukoliko naudi njoj osudice i sebe, jer nece mu biti spasa. Medjutim, pre nego sto su stigli do druge strane obale, Skorpion je svojom otrovnom strelicom ipak, bocnuo zabu. Na njeno pitanje, zasto je to uradio i tako osudio oboje na stradanje Odgovorio je da je to jace od njega jer u njemu postoji nekontrolisana strast.
Osobe rodjene u ovom znaku predstavljaju izuzetno uzbudljive i mastovite ljubavne partnere; oni ce Vas na veoma strastveni nacin provesti kroz najlepse ljubavno carstvo ili Vas ostaviti u beskrajnoj patnji. Oni su veoma emotivni, strastveni, potentni, uzbudljivi i culni. Medjutim, oni su istovremeno i veoma posesivni, ljubomorni, osvetoljubivi i destruktivni. Ljubavna prica sa Skorpionom u glavnoj ulozi predstavlja veliko zadovoljstvo i beskrajno uzbudjenje. Ipak, nemojte zaboraviti da su njihove ljubavne igre i uzbudjenja suvise strastvena ili da predstavljaju suvise veliki izazov, izazov koji vrlo brzo moze da se pretvori u ljubavni vrhunac ili, naprotiv, u ljubavni ocaj. Dakle, Skorpion moze da Vas podigne na carski pijedestal ljubavi, ali isto tako moze i da Vas baci na samo dno ocaja
NA KOJI NACIN SE TREBA UDVARATI OSOBI RODJENOJ U ZNAKU SKORPIONA Jedno od osnovnih pravila ili zapovesti glasi: Skorpion se uvek udvara Vama, a ne Vi njemu. Znaci, u bilo kojoj fazi ljubavne igre Vi ste ta "zgodna" meta ili zrtva, a Skorpion je uvek osvajac ili pobednik. U tom smislu, zaista nista ne mozete promeniti sem da upotrebite svoju pamet i da se ponasate dovoljno snalazljivo. Naravno, muskarac i zena Skorpion koriste drugaciji stil, ali princip je potpuno isti. STA JE ONO STO VAS PARTNER ILI OSOBA KOJA VAM SE UDVARA MORA OBAVEZNO DA ZNA O VAMA Svakako to da ste Vi veoma strastveni, potentni, posesivni, ljubomorni, emotivni i skloni velikoj zrtvi. Naravno, Vi posedujete izuzetno veliku i bogatu mastu tako da zajednicki zivot sa Vama, tj. ljubavna prica, predstavlja vrhunsko i najlepse uzbudjenje. Zatim, Skorpiona izuzetno privlace veliki izazovi, nepoznate situacije, dozivljaji koji obogacuju njegovo ljubavno, intimno i seksualno iskustvo. U tom pogledu, posebnu car imaju neke "hot situacije", atraktivne osobe i zabranjene igre ili "zabranjeno voce".