Eternal Sunshine of the Spotless Mind ilitiga i noga u guzicu je korak naprid

Fina svila sva sreća pa nije ocrtavala ožiljke na leđima. I pusti slojevi tkanine su uspješno spriječavali da bilo tko dopre do tebe. Rođena si da bi polako umirala, lupajući o vjetrobranska stakla čak i u danima kad je vjetar puštao na miru listove kestena.
Nisi vjerovatno nikad bila sretna, osim možda u onom trenutku kad si na obali po prvi put ugledala ocean, pa si se nekako ponadala da ipak možda postoji nešto veće od tvojeg bola. Sunce je tog dana jako tuklo, pa se pod površinom vode dalo vidjeti svjetlucanje riba, makar si se ti nadala da su to tvoje suze pretvorene u dukate i puštene na slobodu, da ih možda valovi odnesu na neke druge plaže, premda, potajno si znala da je bolje da nije tako, vjerovatno bi se opet obile o hridine kakve nepristupačne obale.
Ako si patila ti, nisu morale patiti i tvoje suze, one su ti uostalom olakšavale disanje. Često si išla u one predjele gdje su oblaci dirali vrhove planina, možda da se osjetiš sigurna, ti oblaci su davali naznake kakvog-takvog kraja, ili možda ipak početka s druge strane. I zrak je tad drugačije mirisao, valjda su se mješali mirisi istoka i zapada, u tom sukobu virtualnih granica, tvoje sadašnjice i onog što će možda doći ako skupiš hrabrosti pa pređeš na drugu stranu.
Nisi htjela bježati, bilo je lakše držati se navike, i poznatog bola nego riskirati sa porazom negdje gdje bi ostala bez tla. Svoje si zidove ogradila hortenzijama, fascinirao te taj cvijet koji je znao promjeniti boju ako si ga posebno pazio. Pa si tako i ti mjenjala boje odora, igrajući se sa svim preljevima, ističući narančaste odsjaje života i sive tonove smiraja, ili možda ponekad i nestajanja.
U biti si cijelo vrijeme sretna, ali si se zavlačila u odraze nepoznatog da bi iskušala svaki trenutak postojanja, i da ne bi jednog dana žalila jer si nešto propustila. Znam to, onaj lagani osmjeh u kutu usana je pričao više od tvoga pogleda.

margaritas, opet :))

e pa ko te jebe, ima nas i nesretno zaljubljenih

igneos, kasno si došao, pobrisala sam log tebi posvećen

a sto je pisalo u njemu?

pa ono, da ako sam ti već falila si trebao ljudima opisat naš veličanstveni sex, da malo pate :DDD

gledala sam danas gejšu napokon, nije film dobar ko knjiga jer ipak nisu mogli sve prikazat i objasnit, ali moja ljubav prema japanu se učvrstila, moram u one njihove vrtove otić što prije

ja sinoc gledao novi fast and furious...obozavam japanke...