Crtice

Neka je 43-godišnja žena došla kod psihijatra. Žalila se na nedostatak razgovora i monotoniju u braku. Upitao sam je što bi radila da ima neki lijepi cvijet u tegli?
Začuđeno je zatresla glavom, kao da joj nije jasno kakve bi ovo imalo veze s njezinim brakom, a onda je počela:
- Prije svega, redovito bih zaljevala. Poslije 6 mjeseci ili godinu dana, promijenila bih teglu i cvijeće posadila u novu zemlju. U međuvremenu bih možda jednom pognojila staru zemlju. A teglu bih stavila na dasku ispred prozora, tamo gdje ima dovoljno sunca.
Tu sam je prekinuo i upitao:
- A što činite sa svojim brakom?
Peseschkian, N.         Istočnjačke priče u psihoterapiji

A znas mene muzu moj, ili razbijem teglu, ili prospem zemlju ili nema vode, a kad sve imam nema cvijeca, vazno je da ti nije dosadno...i da te volim, jebate:))

Aaaaah, "mužu moj" kako to gordo zvuči....

Brak!Ko je rekao brak!?????Adio.....

Brak ili zajednicki zivot sa nekim, predstavlja najnjezniji i najkomplikovaniji cvijet za uzgajanje... zato vjerojatno ima tako malo uspjesno odgojenih tih egzoticnih cvjetova u danasnje vrijeme, jer imamo sve manje ljubavi na ovoj planeti, a sve vise mrznje,egoizma...

Nostalgija i Samohodec razmišljaju na sličan način...Ali,žene...

ma kakva mržnja i egoizam, nostalgija ::)))... psihijatar je trebao njenog muža poslati na tečaj o uzgoju kućnog cvijeća, vjerovatno, jer ova žena je o cvijeću sve znala :::)))).... i onda bi imali o čemu pričati, napokon :))

Zaista dobro pitanje.Ove mlade zene,vjerujem da tragaju jos za odgovorom,a ja mislim da ipak treba nesto ciniti!!!!:)))))))

Bravo Wanessa!!!!