Eternal Sunshine of the Spotless Mind ilitiga i noga u guzicu je korak naprid

Ema nije bila svetica. Iz čistog razloga što joj se aureola nije slagala sa cipelama. Ionako već pomalo nije znala kud bi s krilima, vjerovatno je već u više navrata požalila što je preuzela dužnost anđela. Nije joj bilo teško glancati Matejeve rogove. Ionako je znala da u toj njegovoj vanjštini demona, nema ničeg zloćudnijeg od proljetnog pljuska koji ti poremeti planove. A i dobro su mu stajale one crvene hlače, znala je onako pomalo lascivno pomisliti u sebi, makar mu to nikad nije priznala. Kodeks službe ju je ionako već dobro kažnjavao zbog ležanja kraj đavola, premda tek pripravnika. Rijetko su se viđali, što zbog zatrpanih rasporeda i velikog broja štičenika, što iz čistog razloga nepostojanja puno mostova koji su im dopuštali da prelaze jedno drugom iz dopuštenog u nedopušteno i obrnuto (da se razumijemo nisu živjeli u ovom našem, svakidašnjem okruženju). Emi su u nekoliko prilika zaprijetili oduzimanjem krila, i degradiranjem na mjesto nebeskog pisara, pomalo turoban posao vođenja evidencije tuđih grijehova, i kategoriziranja istih u razne klasifikacije, od smrtno nepoželjnih, do izliječivo mogućih. Mateju su s druge strane susreti sa Emom donosili status pravog mogućeg kandidata za savjet Opakog. Nemojte misliti da je bilo lako zavesti silu dobra, i još pritom ju natjerati da prelazi preko vaših zlodjela, čineći joj se to simpatičnim (vjerovatno se samozavaravujući da bi mu ipak bila blizu da ponekad pripazi).
-         Bio si opet na zemlji?
-         U nekoliko navrata danas.
-         Šteta, danas sam čuvala oblake da ipak poštede pokoju kolibu one sirotinje.
-         Znaš, čudan mi je taj tvoj šef, pomalo ima crte moga svijeta.
-         Bulazniš opet.
-         Ma ne, malo bolje pogledaj. Ti čuvaš krovove sirotinje, čisto da bi se i dalje mogla ta ista sirotinja patiti. Pa dajte im kruha.
-         Opet ponavljam, bulazniš.
-         Da, jaki argument kad ostaneš bez riječi.
-         Da si imao riječi ti kad je bilo vrijeme sada bi vjerovatno sve bilo drugačije.
-         Opet tvoje priče o mogućem bivanju na istim stranama.
-         Što se mene tiče, možemo oboje mjenjat strane, posve nebitno, ionako ne možemo pobjeći jedno od drugoga.
-         Kao uvijek, prabacuješ temu na nas, kad se ja dotaknem tvoga svijeta.
-         A ti nisi moj svijet?
-         Nema smisla.
-         Zar misliš da ti nisi moj svijet?
-         Svašta.
-         Znaš zašto čuvam tu sirotinju? Da je ne bi čuvao ti.
-         Da ju ja čuvam sad bi negdje orgijali.
-         Ne sumnjam. Bili siti požude i gladni okrijepe.
-         ?
-         S tobom sam prekršila sve ono na što sam se zavjetovala, a još uvijek sam pod okriljem onog od čega ti bježiš. A ipak imaš svakog dana kraj sebe.
-         Pa ja kraj sebe imam samo tebe u mislima.
-         Upravo tako.

U stvari, ona je veci demon od njega...

u stvari je ona tu da bi njega štitila...zato i nije prognana...

Za vrlo kratko vrijeme je evoluirao zahvaljujući njoj.