THAT'S ALL, FOLKS...

Jeste li optimist ili pesimist...? Je li vaša čaša sreće napola prazna ili napola puna...?Vjerujete li u svoju sretnu zvijezdu i dobre prilike...? Ili vas svaka mala nevolja gura još dublje u tugu...?
Dok dani prolaze...:))
Neki su svijetli i vedri, puni akcije i dinamike... Neki su dani naprosto prepuni radosti...  Neki nam pružaju nadu, obećanje i ispunjenje naših želja...
Neki su mračni i tužni, i ne daju srcu mira ni spokojstva... Neki su pusti i dosadni, i kao da se ništa ne događa...
Kako podnosite te promjene...?
 

moja se prelila, ali nedam se :-)

uvijek optimista i kad su govna do grla :D:D:

ne daj se...:) kad se čaša prelije, možda treba prekrižiti sve staro... i potražiti novu...?!:)

ne prepuštam se lošim emocijama ,negativnom razmišljanju..ipak vjerujem da pozitivne misli privlače dobru vibru,dobru nergiju ali isto prvo kod nekog problema zamislim najgori mogući ishod da bi došla do dobrog.

portis, kako ti uspijeva...??:) inače, opcija ti je odlična...:)

sjeto, ja bih rekla da ti poznaješ pravi ključ... :) -"ipak vjerujem da pozitivne misli privlače dobru vibru,dobru energiju..." -

ne smije se pretjerivati s "pozitivnim
mislima". Ako vas uhvati tuga tugujte i
isplacite se..nakon kise dolazi sunce..

treba se katkad isplakati, ima nešto u tome, magdal...:) ali, ovdje se radi o općenitom pogledu na svijet i događaje, i kako ih dočekujemo..?:)

optimista da, ali umjereni. očekivati previše nije dobro iz prostog razloga što ako , ne ispadne onako kako smo željeli ili očekivali. tada smo razočarani. ali ako gledamo umjereno i sa dozom opreza, ako se ostvari tada smo sretni....

diavoli, ja isto tako nekako osjećam...:)

ako se pretjerano razveselim, ili me doleti neka nepogoda, ili se poslije euforije osjećam kao ispuhani balon...:)

ja nikad ne očekujem nešto ,već živim u datom trenutku zato se često ugodno iznenadim ,nastojim dati mnogo valjda mi se zato i vrati...ima trenutaka kad se osjećam tužno i usamljeno ali što sam starija takvih trenutaka je sve manje,rjeđi su...više ne mogu reči da znam što je to dosada jednostavno takvo stanje ne poznam....nastojim svaki dan raditi iste stvari drugačijim redosljedom ,na drugačiji način tako da ni u tome nisam dosljedna..jednostavno volim promjene u sebi i oko sebe..niti jedan dan mi nije jednak

ja sam neki dan našao 30 kuna na podu. razveselio se i onda skužio da su meni ispale,pa se rastužio:)

sjeta je sretna kad gumu na autu ne zbuši do posla.
jako lijepo:)

hehehehe...:))))))))lenoba, zbilja mi je tvoj koment tol'ko dobar, da se ne mogu prestat smijat..:)))))))))))))

sjeto, mnogo važnog si dala u jednom komentaru...gotovo da si opisala čitav jedan život...:)

linčino ,kupila san nove i neman sad tih briga..pa sreća i jesu sitnice koje te oraspolože..nije svako zlo za zlo

stvarno a trebalo mi je deset minuta da skužim da je to moja lovica.Mrljao sam sa mobitelom i stražnjim đepom pa mi ispali novci.
Ručak mi je ispal:)))

u biti, dala si recept za ravnotežu....:) kako ugodno doživljavati promjene...:) kako ubiti dosadu... što je važno...jer dosada ubija svaki dobar osjećaj..:)

fino za gume,ma bilo mi smiješno kad si jednom napisala da brzo mjenjaš gume na autu.
Pa ne buše se gume tak često:))

Janaki,i oduvijek sam borac ..dva puta san doživjela preveliku bol,jednom sam zamalo izgubila sebe ali ipak sam našla snagu u sebi i krenula naprijed sa takvom odlučnošću i mogu ti reči već jako dugo se osjećam zbilja dobro ,snažno ,sretno ..kada osjetim da me hvata neko mračno raspoloženje već s tim što ga mogu prepoznati je veliki napredak onda se okrenem onom što me ispunjava i odmah mi je bolje...treba se samo zbrojiti u glavi i u sebi,naučiti kontrolirati emocije ( to je najteži dio ali se može )i shvatiš da je život jako jednostavan

ljeni ne buše se možda u tvom slućaju ali meni tri puta u dvadeset dana s tim da sam jednom zamalo glavu izgubila..nevolja te svemu brzo nauči...i inat

sjeto, vidim da bi se našle ... mene život nije nimalo štedio... tragedija i boli imam za par romana napisat...:(

halo Janaki,
opceniti pogled na svijet oko nas bi trebao biti takav da nista posebno ne ocekujemo, da poraze koji slijede jedan za drugim ili nakon odredenih pauza
prihvatimo kao normalni dio svih nasih zivota i da lijepe trenutke njegujemo kao posebne darove,
intenzivno ih zivimo i uzivamo.

ushit visina, dno dna nizina...a nakon toga sunce...

...ali nakon svakog loma, što mi je preostalo... nego da ustanem i da se borim...??

zato, sjeto, jako mi se sviđa i osobno me ohrabruje... što si borac...:) mada, mislim da u tome još nisam dozorila tako samopouzdano kao ti...:)

magdal, u principu se slažem...:) ipak, neki smo imali živote u kojima je bilo previše šokova i tragedija, i vjeruj, nije lako nositi se s tim...

..."Ponekad mislim da je život stari peder koji ne može izdržati da nekoga vidi pognutog, a da ga momentalno ne izjebe" by KREŠIMIR PINTARIĆ....ova rečenica vjerno oslikava moj sadašnji trenutak, dobra večer...)))))))))))))

ines, vidim da ne voliš dosadni prosjek, već ushite i sjete, a onda tek ravnotežu...nešto sunca...:)) moram priznati da i mene privlače kontradiktornosti..:) samo...bole, ponekad..

draga Janaki, ti si vjerovazno jos mlada.
vjerujem da ces prije ili poslije shvatiti kako su odredjena iskustva koja
danas nazivas sokovima obogatila tvoj
zivot i usmjerila ga u drugi pravac.
slicno se npr. cesto cuje od ljudi koji su preboljeli teske bolesti.
skoro svi mi to znamo, ali nije na odmet
uvijek ponoviti ili uciniti si svjesnim:
NIJE VAZNO STO SE DOGADJA OKO NAS,
JEDINO JE VAZNO NA KOJI NACIN MI NA TO REAGIRAMO-

svaku tragediju vremenom preboliš,naučiš se nositi sa njom ,živjeti sa njom..najveća je ona kad se razboliš i vidiš bol svojih bližnji koji bi ti htjeli pomoći a ne znaju kako..kad se skrivaš od njih da te ne vide da plačeš ,kad znaš da ti nije dobro ,već si poput zombija ,bolan , nemoćan se pokrenuti a svega svjestan..a znaš da se moraš borit jer si potreban drugima i to mnogo...tada upoznaš što je ljubav ,snaga ,borba ..upoznaš ustvari koliko si poseban,jak i koliko još možeš i moraš pružiti...samo treba mnogo vremena,strpljenja i vjere u sebe i ozdravljenje počne

ja uživam kad kiša pljušti vikendom DDD
jesam zloban:)

ljeni..ima nešto i tim malenim zločestoćama..ja volim kad kiša padne nakon šta svu robu operem i opeglam:))

da,da jel to blog od bjonde.
Priguši čudne zvukove poslije peglanja:)

Izazovi određuju a zapreke pokazuju koliko možemo!

pa, nisam baš mlada, magdal...:) samo...život mi je zgusnuo većinu tragedija u posljednjih 14, a posebno u posljednjih 8 godina... pa znaš kako je, što je previše, previše je odjednom...:)

i zato, magdal, ja intenzivno učim, kako da te ono što ne dotuče i ne ubije - kako da te ojača...:)

ahoj, sagi..:)) nije ti loša definicija..:)) ali nije baš prosperitetna...:)

o, sjeto koliko točno je to..!! daleko više boli kad druge zbog tebe boli...a osobito kad si im potreban...

lenob'ca, a kišice nam ne bi falilo... po ovoj sparini baš bi dobrodošla, a ne...??:))))

Janaki....Bog nije obećao dan bez bola,sunce bez kiše ,svjetlo bez tame..ali je obećao snagu za dan ,utjehu za suze i svjetlo za put....svak od nas ima svjetiljku u sebi,vodilju prema kojoj se treba ravnati ..prepusti se i ti svojoj..sve što nam se događa ne mora nužno imati odgovor zašto je to tako .....jer možemo poluditi tražeći odgovore,moramo naučiti živjeti sa nedorečenim i neizvjesnim stvarima u životu...jednostavno moramo ..potraga za odgovorima iscrpljuje okreni se svojoj svjetiljci

...definicija je dovoljno " surova " da bude realna, a meni je lagano svega dosta...))))

sjeto, moj život je bio neobičan, gotovo idiličan do određenih godina, samo što sam to smatrala normalnim, i nisam razumjela da je to dar... a onda su počeli šokovi... jedan na drugi..bez razmaka i zastoja...da sam jedva hvatala dah...i još traju...i još preživljavam i oporavljam se... i strahujem od nadolazećih...:(

ti nesvjesno prizivaš loše..promjeni način razmišljanja...imala si dobro ..pa onda loše, da naučliš cjeniti ono dobro i opet će se dobro vratiti....vidiš sagija ,pun mu je kurac svih ...razumim o čemu govori..ali sagi triba svojoj djeci pokazat vrata jer već je vrijeme da odluči živit svoj život samo za sebe i svoju dragu a ne da vuće dicu cili život na grbači i oni moraju bit samostalni ..ja san u 19 otišla od kuće a i moj brat u 23..zato smo i napredovali jer smo bili oslonjeni sami na sebe

...sjeta kuži stvar, ali ja to objektivno ne mogu napraviti sam. Mogu se jedino ja maknuti...))))))))

možeš i trebaš..i to su godine kad ti trebaš dobit podršku od svoje supruge( ona ti je jedini oslonac u starosti a i ti njoj) ..svaka čast djeci i ljubavi koju osjećate za njih ali ne činiš im dobro ni njima ni sebi ako nastavite tako....odseli ,pa im pokaži da misliš ozbiljno...zaveži kesu,promini brave ...shvatit će nakon nekog vremena da si im dobro učinija

sjeto, mogla bih sad do beskraja pričati o kompliciranosti mog karaktera...:) jer, dok mi je dolazilo dobro , ja ga svejedno nisam unutarnje osjećala...samo nekako izvana...

...haha, a danas sam dobio ponudu da odem radit u indiju na koju sam se zbljuval...))))))))

...bila sam introvertirana, suosjećajna, idealistična, nije me brinulo moje dobro, već patnja svijeta...plakala sam zbog tuđih tuga i podmetala ramena, da bih vukla nesretnije od mene... taj dio mog života, makar naoko izvana sretan, bio je naporan, bilo je to služenje i samo služenje... drugima, nesretnijima od mene...

sagi, što se događa...? jesi li ti na nekoj životnoj prekretnici...??

janaki..ti si bila drugima akumulator a oni su te praznili i praznili...ružno možda zvuči ali radi sebe nemoj se previše zbližavati sa takvim ljudima....kradu pozitivnu energiju,ono čim zračiš..ti trebaš imati nekoga tko će tebe "punit " takvom energijom

sjeto, ima istine u tome, da sam bila akumulator...ali na toliko mjesta sam pomogla... da se kasnije... iznenada...u valovima...to kao milost vratilo...a da tih milosti nije bilo...ne bih izdržala svoju kasniju sudbinu...čudan je život i nenadan...ja zbilja nikad ne znam što da očekujem...:)

Janaki, to je najbitnije. nije vazno
sto se oko nas dogadja, nego kakvim osjecajima, mislima, rijecima mi to
pratimo.
u vezi toga se uvijek prisjecam jednog
primjera. poslovno sam cesto bila sa zatvorenicima. oni su se iznenada
nalazili u istoj situaciji: najednom su
bili zatvoreni, cekala ih je neizvjesnost, neugodnosti, nocna
galama od stotina drugih koji ne spavaju...neki zatvorenici su totalno
ocajavali, nisu bili daleko od samoubistva..neki su bili tuzni..
neki su iznenadjujuce lako prihvatili
novu situaciju i napravili iz nje, ono
najbolje sto se moze napraviti.
dakle, gdje je sok? ima li ga uopce
objektivno, ili ga samo stvaramo u nasim glavama? kako je moguce da ista
situacija kod razlicitih ljudi izaziva
tako razlicite osjecaje i reakcije?

kod mene je sve uskomešano i nepredvidivo...:) čas mi se vraćaju osobe iz davne prošlosti i pružaju posve neočekivanu pomoć... čas me udaraju šokovi koje ni u snu ne bih očekivala...:) kao da sam u mlinu za mljevenje...

zato i je život zanimljiv ne znamo što nas sutra očekuje..možemo samo zamišljati..ja sam imala uvijek male snove i dosada su mi se ostvarili..mislim da je tajna u malim snovima i sitnim željama....znaš kako su nas mame učile..jedi damski ,malim zalogajima i ide vjeruj mi.....i nemoj puno analizirati i razmišljati..jednostavno se nauči prepustiti ..laka ti noć:)

tužni su bili nevino zatvoreni,a veseli su veseli jel su rješili svoj problem:)

ima jedna priča o optimistu i pesimistu..sutra ću ti je poslati...

magdal, istina je da događaji više bole po našim reakcijama, nego sami po sebi...to sam osjetila mnogo puta..:) kod mene se radi o nečem drugom...o prenaglim preadaptacijama...

dobro ili slabo, kod mene je dolazilo u prenaglim valovima, naizmjenično, i zahtijevalo neizmjerno mnogo energije za prilagođavanje čas jednom, čas drugom..

laku noć, sjeto, a šteta što odlaziš..:) lijepo sanjaj...:)

o tome bih trebala podrobnije cuti.
zelim svima laku i ugodnu noc.

lenob'ca, zezaš se...:))))

naravno, magdal, nisam imala tako baš prosjećan život, i to nije lako objasniti..:) ako odlaziš, čujemo se, lijepo spavaj...:)

Ne.
jedem kikiriki:))))

hehe...:) jedeš onaj slani, oguljeni, prepržen u masnom ulju... ili onaj zdravi, u ljusci i u prirodnom stanju..:??:))

oguljen,nije tak mastan,samo imam problem jel ja kikiriki sjekutićem jedem ,loši mi kutnjaci ,tih dva koja imam su probušeni,rupasti:)

mislim da smo svi optimisti i ponekad malo pesimisti, njišemo se na oblacima gledajući prema suncu, spremajući boli pokrivamo ih novom radosti, i kad nam se čini da se ništa ne događa, uvijek se događa u nama duboko, u srcu, duši, mislima, gdje skupljamo čestice energije za nova njihanja po oblacima...

o, lenob'ca kaj nemaš neki mlinčić, za kavu barem, ili blender, grinder, i kak' se već zovu...?? samelješ i papaš žličicom...:))

nije mi država ni jedan zub popravila u životu mojem,sad ću ih tužiti i želim mikser.
Imam i ja pravo na kikiriki ,orahe i pistačio.
da su svi ko ja zubari bi po kućama išli sa klještima i brusilicom slagat zube.
Ma propali bi

Sun, lijepo si to opisala i istinito... - "njišemo se na oblacima gledajući prema suncu, spremajući boli pokrivamo ih novom radosti, i kad nam se čini da se ništa ne događa, uvijek se događa u nama duboko, u srcu, duši..." -

bila bi dva zubara.Jedan u splitu drugi u zg ,možda još Osijek i Rijeka zubarka.
Da su svi ko ja bila bi propast:))))))))

lenob'ca, ti jedeš toliko slatkiša.... kako očekuješ da imaš zdrave zube, kad šećer stvara najviše karijesa...??:)

a kakve lijepe bezube žene bi šetale ulicama gradova

Sun, najintrigantnije je, što kad mislimo da se ništa ne događa izvana, a ono u srcu i duši, iznutra, nesvjesno se prekuhava proces nove svjesnosti i novih uvida...:)

daaj, lenob'ca jednom sam tak vid'la jednu našu eminentnu postariju glazbenu primadonu...:) ima komplet sve umjetne zube... kad se nasmije, ko da reflektori zablješte...:) da samo vidiš kako to neukusno izgleda...:))

nije meni od slatkiša ,jako sam škripio zubima.to su bile neke fore pa si caklinu poderao:)

odo ja spavati ,
slobodno izbriši moje gluposti da ti blog ostane compaktan:)

ajd 'noćko...i čuvaj te zubiće... ah, da a kaj mandule... nisam skopčala kontekst... mada sam se trudila...:)

pozz janaki! sve stoji kako si rekla, ali u meni ima svega; ne volim krajnosti. :) bise pour toi

stoički. s povremenim napadima piždenja:D

Hi, Fran...ako posjeduješ vrlinu umjerenosti, ti si svakako sretna osoba...:) Sada si u Francuskoj...? Un baiser pour toi, aussi...:)

helou, star...većina nas ima periode kada malo zdivljamo...:)) osobito ako nas životne promjene zateknu iznenada...ili obratno, ako smo imali duge periode monotonije... uostalom, treba tu i tamo izbaciti nešto od te nakupljene energije...:) budi dobro...:)

Da, da, Francaise je u Francuskoj. :)Kako si ti?

dobro sam...:)

Neka tako i ostane! ;)

...a di si curo???...:)))))

....hmmm, nit pišmevrit, nit pisma, nit razglednice....:((((((((((

...muuuuuuuuuK...:)))))))

tu sem, fantič...:) pozdravljen...:)

...pa di si, si dobro? ak si se udala onda imaš dobro opravdanje...:))))))))))))))))