Eternal Sunshine of the Spotless Mind ilitiga i noga u guzicu je korak naprid

Pomalo je bila čudna ta Indija. Djevojka iz susjedstva imena koje je krilo dah mističnih putovanja. Njeni su roditelji očito imali za nju velika očekivanja, makar je ona poprilično kasno naučila da je Indija zapravo velika zemlja negdje daleko, provela je cijelu noć zbrajajući koliko bi puta morala otići do bake i nazad da si predoči kolika je to udaljenost.
Nećemo se sad smijati kad kažem da je njoj tad već bilo vrijeme udaje. Naravno po kalendaru njenih susjeda. Roditelji su davno već digli ruke od njene budućnosti, i pomalo se navikli na pomisao da će ju vječno imati na platnoj listi. Tad se činilo da nema spasa, i sve svijeće zapaljene na oltarima kapelica nisu činile da vosak zapečati nove smjernice.
Možda je ipak bila greška što su se tako bliski rođaci uzeli, ali ljubav nije pitala za krvne linije, i kada je bratić doveo sina iz Njemačke sa sobom, Indijina mama je jednostavno bez razmišljanja pristala na onu malu svadbu u školskoj dvorani u kojoj su se inače održavale predstave, u biti, kad se pogleda, sasvim je priličila ta dvorana tom cirkusu. Čak je pozornica bila ukrašena paravanima sa scenografijom Carevog novog ruha, pa se cijelo selo smijalo kad je mladenka govorila DA pored slike gologa cara. Prilike nisu dopuštale bolje.
Indiji je ime dao otac, koji je sumještanima uvijek pričao kako je vidio prave Indijance kad je tamo bio. Imao je sreće da je cijela zajednica imala skupa 3 razreda pučke škole. Djed je naravno tog ljeta umro kad se Indija rodila, to ime mu je presudilo, a baka je dugo godina unuku zvala: nesrećo.
E da, a Indija je poslije otišla. Danas u svoje selo stiže samo putem malih ekrana, dok glumi u velikim spektaklima američke produkcije, i sjetnim dramama francuskog štiha. U svoje malo selo: Zakutek-Indijanagrad (svi su stanovnici jednoglasno usvojili prijedlog proširivanja imena).

e sad mogu mirne duše otici spavati.....laku noc......

E kad sam se ja rodio, niko nije umro, svi su zivnuli...