Eternal Sunshine of the Spotless Mind ilitiga i noga u guzicu je korak naprid

Ajde vješto prebriši sad sve floskule, zanemari da kreč na zidovima ne može prekriti ono što je u te zidove satkano. Raširi ruke kada se pustiš niz tijek rijeke, iste one gdje smo posjeli trstike da bi napravili kolibu za snove. Vjerovatno će korita nabujati od tvoga straha, a ti im dopusti da te odnesu.
Razapeli su jednom davno i boljeg od tebe, pa ne vidim zašto se treseš u rubovima crnila koje si uspio spasiti. Ti barem ne znaš kako je kad te dotakne plamen i kad pali sve ono što želiš sačuvati, a oživi ono što si ubio, jednom davno, u onom polju kukuruza.
Lakomiseno si napisao sve u korama tužnih vrba, stvarajući tad još dojam kontradikcije, a vješto si odabirući drvo za lijes. Nisi ti postojan ko hrast, otkaži narudžbu, možda bi ti više neka sjetna brezovina iscrtala nijanse praznog duha.
Misliš da si ikad ikome pripadao? A ne znaš sačuvati korijene onog što si ipak uspio prisvojiti, dok si još postojao. Nema te više, i taj hladni kaput ti dobro pristaje uz prazne oči. Tragovi života još u rukama, valjda da možeš zadaviti sve što bi zaprijetilo tvojoj samoći. Omču si čvrsto stisnuo oko gležnja, ako kojim slučajem pokušaš pobjeći iz svog kaveza, da te osvjesti.
Vidiš sad i sam da ni nema te rijeke u koju vjeruješ, ovaj put ti nisam ja razbila nade...a svoje nemam namjeru djelit s tobom, jer ti ne bi znao navečer plesat uz sjeverac, ti ne bi znao mirisat trešnje u cvatu, ti  ne bi znao prigrlit stablo lješnjaka nakon dugog puta, ti ne bi znao živjet na tuđim usnama...a ne treba mi netko kraj kog bi umrla, to mogu i sama.

sviđa mi se naslov.......jer znam gdje je dunav i jadran...........