slomljena

...nema više nikog i ničeg...sve polako nestalo s vremenom...prijatelji se razišli...a ja polako tonem sve dublje prema dnu...ma uostalom kome i treba netko ovako lako salomljiv...ne,nikome
...jedino mogu reći,nisam uspjela pobijediti one jače od sebe...svako od njih malo po malo gurao me prema dnu...nadam se potonut ću ovog puta zauvijek

Budi jaka i izdrži ... nemožeš potonuti ukoliko sama ne pomogneš ... možeš biti gladna, i bosa i bolesna - ali ne dozvoli da te gurnu na dno ... otvori se prema ljudima, naći ćeš nove poznanice i poznanike, a neki od njih postaće i novi prijatelji ... malo si zaronila i sada isplivaj na drugu obalu života :-)

ti to možeš.... ne smiješ odustati...trgni se i reci samoj sebi...JA TO MOGU !!!!!!!!!! JA SAM JAKA !!!!! DOKAZAT ĆU VAM SVIMA DA ME NISU SLOMILI !!!! .....i sama sam imala dosta problema kad sam mislila da ne mogu dalje sama...ali evo me tu...iz svake pobjede sam izlazila jača i jača...i ti to možeš ... ja nisam ništa bolja od TEBE...AKO SAM MOGLA JA MOŽEŠ I TI ....ZAPAMTI OVO...

Inace nemam bas obicaj komentirati...
O.K. Cega nema???
Nikog i niceg nije nikada niti bilo. Covjek se raða sam i na kraju umire sam.
Izmedju toga je samo igra...Privid.
I tesko je ako covjek ne shvati smisao igre.
Koji je smisao?
U onom sto gledamo u ogledalu i nazivamo "Ja" postoji duh,dusa, nase istinsko bice koje je vjecno, koje je stvoreno od Svjetla (tj. Boga) i pripada Svjetlu.
Ja ne znam zasto smo mi ovdje, na zemlji, u materiji, ali znam (tj. cvrsto vjerujem) da to bivstvovanje, tj. nas zivot, ima dubokog smisla, kojeg ja ne mogu dokuciti, jer sam premalen (kao bice).
Ali nesto ipak znam.
Bog je covjeku dao potpunu slobodu.
U ovom zivotu mi smo cesto pod udarima zla, koje nas zeli unistiti, koje zeli unistiti onaj duboki smisao zbog kojeg smo ovdje. Zlo ne postuje covjekovu slobodu, ono mu namece lose misli, lose stavove, beznadeznost, besmisao...Da bi ga unistilo.
O.K. Gdje je tu Dobro, Svjetlost, Bog?
Bog bdi i vidi sve, ali buduci da nam daje apsolutnu i svetu slobodu, on nas pusta da SAMI ODLUCUJEMO!
0.K. A zasto on nama ne pomogne?
Pa pusta nas da ga SAMI ZAMOLIMO za pomoc jer postuje nasu slobodu i ne namece nam rjesenja, MI SAMI BIRAMO!!!
Mi sami biramo i nase misli. Zasto bih ja lose mislio (i tako pao pod utjecaj zla)? NE. Kada mi padne na pamet losa misao, onda ju SVJESNO ODBACUJEM i mislim dobro. TO JE MOJA SLOBODA
(koju mi je dao Bog i koju Bog postuje, ali ne i zlo ).
Covjek sam izabire misli (moja glava je ipak moja). Ako se ipak ne uspijem odhrvati losim mislima (jer sam malen, jer sam covjek, a zlo je zlo) onda MOLIM I BOG ME ZASTICUJE OD TAKVIH MISLI!
Mi nismo sami u zivotu, ali nas oslonac nisu, prijatelji, mladost, ovo, ono i sve te sarene igracke, vec BOG!
U molitvi covjek SAM ODLUCUJE i MOLI BOGA za , zastitu, za dobro, za snagu, za zivot, za zdravlje I TO I DOBIJA.
Napravimo malu usporedbu:
Ako se udaljimo od peci, biti ce nam hladno.
Bog je nasa pec, nase ognjiste, nasa toplina i izvor. ON nas grije i daje nam snagu. Vratimo se njemu, doðimo do njega i ponovo ce na biti toplo i lijepo.
O.K Kako da se vratimo?
Molimo.
Molimo opet.
Molimo opet.
Molimo cijeli dan.
I primijetiti cemo kako se rasprsuju tamni oblaci i kako livada naseg zivota ponovo sja okupana u suncu. :)

P.S.
Kakvi jaci??? Kakve pobjede???
Jedina bitka je borba sa samim sobom, sve sto se zbiva u glavama drugih me se NE TICE I NA TO NE GUBIM VRIJEME!!!
Jedina bitka je bitka za zdravlje (fizicko i dusevno) vlastito i svojih bliznjih. Tu bitku je tesko voditi sam, mi imamo naseg superheroja koji nam MOZE VRATITI I DATI sve sto nam treba u zivotu, samo treba ,kao u crtucu, puhnuti u zvizdaljku i on ce doci.
Ta zvizdaljka je molitva.

I meni je ponekad tesko, i kad ne pusem u tu zvizdaljku, shvacam da samo tonem sve dublje... i tada pocnem puhati, ako treba i citav dan, i ponovo se sve pocinje smijesiti.
Stvar funkcionira, VJERUJ.
Malo joj treba da se uhoda, ali radi ko sat :)

pročitao sam sve komentare kao i tvoje posmo, što dodati , samo jedno nije vrijedno to protiv koga usmjeruješ toliku energiju ......usmjeri je na 0drugo mjesto bilo koje nećeš pogriješiti, ......znam da neke stvari bole, ali takav ti je život ponekad vrlo, vrlo nemilosrdan

Kad pročitam nešto takvo uvijek se rastužim ne zbog toga što se nekome dogodilo loše, nego zašto poslje oblaka pojedinci ne smognu snage nikada ne dodirnuti sunce.

Svakom se događaju u životu loše i dobre stvari ali uvijek mi biramo dobro ili loše izbor je samo naš!
Nije sramota dotaći dno, sramota se je ne dignuti sa dna i za sve kriviti druge, trošiti svoju energiju u krivom smjeru.
Pogledaj se u ogledalo,otvori srce,sljedi svoje srce,promjeni se, ne žali se na to što ti se je dogodilo nego uzmi kao neprocijenivo iskustvo iz kojeg si nešto naučila i nađi boga u sebi koji je uvijek pored tebe,samo trebaš mu se obratiti. Život je kratak svaka sekunda je bogatstvo,a ti dozvoljavaš da još uvijek rasipaš svoje sekunde i energiju u krivom smijeru.
Imaš samo dva puta i isključivo ti odlučuješ. Težim putem,da se napokon digneš i uz pomoč snage svemira kreneš trnovitom putu prema vrhu gdje te čeka prekrasni poklon koji nakon svih prepreka si zaslužila.....
Lakšim putem da ostaneš na dnu......

ne poznajemo se.nova sam.pokušavam vas malo po malo upoznati.ovo su teške riječi.želim ti reći samo ovo...nitko nije jači od tebe. odnosno, jaki su onoliko koliko im dozvoliš. nemoj im dozvoliti. kada dođeš do dna, odgurni se i izjuri na površinu. tamo te čeka sunce, plavo nebo, kiša, pjev ptica.i prijatelji. a koliko vidim, ima ih. nedaj se. i nemoj biti izgubljena. nađi se. dozvoli drugima da te nađu. otvori srce i ruke. živi život i uživaj. voljela bih porazgovarati s tobom. čini mi se da bismo imale o čemu. samo hrabro.

...molim te odi psihijatru..ako ne, onda na maratonski jogging

..ako nisi sportski tip...daj da te neko poštenio nalupa po guzici..

Sijes ruze,a kopriva nice, od nekud mi je to jako poznato. Vidis i na me jagnje kao zmija psiče, ali ybog tog nisam u pesimiyam pao. prvo pravilo mog života je da ga vrijedi živjeti,prihvati ovo kao aksiom i javi mi se sa svojim problemima, možda saynaš kako je život lijep tek u zreloj dobi

Slušaj ti ovamo! Ne javiš li se uskoro
pronači ću te osobno pa makar bila na kraj svijeta.

sinisa_filip

čemu takve crne misli,ženo božja,
glavu gore,malo optimizma ,pokoji osmijeh,i nema straha

..vidiš i ja sam i slomljena ponekad i osjetim se izgubljena,..i trenutno sam u emocionalnoj krizi,..najčešće sama s dvoje djece,..suprug po terenu za malu lovu, ja s fakultetom i 17 godina staža,..sada ponovo učim da svima dokažem da me nisu pobijedili jer nisu i ne mogu,..jer sve što si napisala može napisati samo osoba koja zna voljeti, dati sebe u svemu što radi u životu ,..jer sam i ja slična i prošla jedan brak prije,..(na svu sreću kratak i u komadu preživjela bolesno ljubomornog muža) ali na svu sreću bez djece s njim,..pogledala sam ti podatke i vidim da smo istih godina,..i uvijek tvrdim da je do generacije, a naša je generacija najljepše godine ostavila ovoj državi u jebenom ratu,..ne znam odakle si točno, ja sam prošla dubrovnk, jer sam tu rođena i živim cijeli svoj život,..budi hrabra, moraš nastaviti dalje,..imam i ja padove i uspone i moj web log zvuči pesimistično,..ali ne daj se,..ne mogu ti puno pomoći osim ovom porukom,..a ako želiš razgovarati ako ti je lakše s nekim podijeliti probleme piši,..ne samo tu,..javi se na moj nick na iskrici,..moramo biti jake,..i šaljem ti malo pravog morskog zraka,..dubrovačkog sunca da ti da bar malo energije,..

Samim tim da si tu među nama pobjedila si one jače od sebe.I zapamti, samo misliš da su jači.To su ljudi ljušture, hodaju svijetom potpuno prazni, bez emocija i ljubavi.Misle da je svijet stvoren samo za njih.Takvi nikada nisu osjetili ljubav i dobrotu.Po tome se mi razlikujemo od njih.Materijalne stvari koje su nam uzeli takvi ljudi, nisu nam uzeli duh i snagu.Kada misliš da si na dnu, podigneš se kao Fenix iz pepela.To je naša snaga.Da oni padnu na dno ne bi uspjeli ponovo gore, jer novcima, prevarama i tko zna ćim kupuju život, a sa dna se diže samo snagom i voljom koja nikne niotkuda.I ja pisem u gluho doba noći, shrvana tugom i bolom.Bivši mi je uzeo sve, i moje ručne radove i namjestaj i kuću, ali moje djete je uz mene i to mi je snaga.Krenuli smo ponovo samo sa školskim knjigama koje smo jedne snježne, hladne noći uzeli iz vlastite kuće i otišli u naš, novi život u kojem nema maltretiranja.I živimo sretni.Treba li jos nešto reči.Jaka si kao i ja.Uspjet ces!!!

JESI NA DNU PA ONDA RECI DOSTA USTANI I HODAJ!