pisati pisma, pričati priče

Jučer ponovno, po tko zna koji put, prelazim slovensku granicu. S lijeve strane nekoliko kuća, na jednoj visi nešto. Usporim, pogledam bolje: Djed Mraz! U gotovo prirodnoj veličini (ako je ljudska veličina prirodna za Djeda Mraza) penje se po zidu prema krovu i dimnjaku iz kojeg se puši.
Uh, kako me razveselio prizor! Figura Djeda Mraza vesela, crvena, debela, dobroćudna, baš kakvu trebam ove zime. Pričvršćena uz katnicu okruženu zelenilom.
Hoćeš li biti moj Djed Mraz? Uđi kroz dimnjak, zacrni se, zadimi se, zapali se! Čekat ću te. I ne trebaš mi ništa donijeti u torbi, samo sebe, samo sebe. Onako kako se donosiš od ovoljetnih vrućina:-)
Obećajem - cijele ću noći ostati budna:-)))

Dođem,ali nemoj se žalit poslije :)))

Kvragu, jedna cura mi je prigovarala kada sam se pojavio s malo crnjim prstima (popravljao auto, nije se moglooprati, uspjelo mi djelomično nakon desetak pranja)...A tebi ne smeta ako ispadne iz dimnjaka...hm...poradi malo na kriterijima ;)

Uvijek originalna!