Eternal Sunshine of the Spotless Mind ilitiga i noga u guzicu je korak naprid

Moje prokletstvo, moje proklestvo je što i predobro znam što želim, nisam nikad dvojila. Pa sad gledam krišom kroz prozor ne bi li se tvoja ulica stopila sa mojom, da se u nekoj maglovitoj noći sudarimo pored mog ulaza. Pratila sam ti korake, čak i onda kad si širio krila i ostavljao me da gledam kako ti se sjena mješa sa jablanovima. Kradeš mi misli, i volim takvog lopova...dajem ti sebe bez pogovora...i onih 1000 stepenica koje nas dijele od vrha više ne tjeraju bol u zglobove, imaš mast za sve moje strahove. Za mnom je previše pepela da bi bila prolazna stanica, i vješto ti još uvijek tajim kako sam ti suđena, da bi te iznenadila kad ti budem još više potrebna. I eto, ostajem bez riječi...neobična pojava, za nekog tko riječima oblikuje sve što osjeća, više ne bih pisala...sad bi sanjala, pa makar se više ne probudila...sanjala...pored tvoga ramena...

to je od ambrozije..

di se kupi mast?

misliš kenedi? obično se alergija stvori na kraju priče :)))

ta mast se ne kupuje :)))

ta mast se otima i krade!!

ako je to mast za strahove, onda ti to podmažeš pa strah ide lakše. nije te toga strah? :))

to je mast koja liječi strahove :)) bez recidiva :)

ak napišeš još jednu ovakvu danas, rasplakat ću se :((

da, šalu nastranu, pišeš odlično...

lijepo!!!!!!

Jebeno dobro.

najs, najs :)