U traganju za izgubljenom inspiracijom

Prošavši kroz vrata stana, nije izašla na onaj poznati hladni hodnik zgrade. Našla se na jednom potpuno novom i nepoznatom mjestu.
Ispred nje prostirao se veliki okrugli trg. Trg je bio vrlo zanimljiv. Na prvi pogled je bio sasvim običan, s kućama oko njega i bunarom u sredini. Ono što je bilo neobično bila je činjenica da je na tom trgu bila jako čudna klima. Izgledalo je kao da su sva četiri godišnja doba istodobno prisutna, svako doba u svojoj četvrtini kruga. Sam prizor bio je u stvari vrlo šaren. Naprosto je oduzimao dah, jer zanimljivo je vidjeti kako u isto vrijeme sunce ne obasjava sve djelove trga istodobno, ili barem onako kako bi se očekivalo na jednom trgu, već je sunčeve svijetlosti bilo na svakoj četvritni točno onoliko koliko bi trebalo biti u tom godišnjem dobu u tom trenutku, tako da je na jednoj strani, onoj zimskoj, još uvijek bio mrak, a na suprotnoj strani, onoj ljetnoj, već je sunce odavno sijalo i ptičice su cvrkutale.
Lilian nije znala što da misli. Još je lagano bila pod šokom nagle i neočekivane promjene krajolika kad su prema njoj počeli prilaziti neki ljudi.