Eternal Sunshine of the Spotless Mind ilitiga i noga u guzicu je korak naprid

Pomalo je teško živjeti bajku nakon što si o njima samo pisao. Osjetim se na trenutke kao da sam ispala iz redaka nekog čarobnog svijeta, a onda shvatim da sam u tom čarobnom svijetu kad sam kraj tebe, pa ponesem zvjezdani prah iz tvojih očiju da mi olakša one stanice koje me vode od tebe. Kad se okrenem danas ne bi ništa mjenjala, svaki trenutak mi je snaga. Ako ti dosad nisam potpuno pripala zasigurno sam postala sasvim tvoja gledajući sinoć kroz onaj prozor. Vidjela sam sebe kroz njega. Sebe u tvojim rukama, usprkos svim preprekama. „kako je ponekad dovoljan jedan trenutak da sve opet bude dobro“...odzvanja mi ta tvoja rečenica u ušima, pa podsjeti na okus tvojih usana. Da bar mogu obećati da neće biti teških trenutaka...ne mogu, ali mogu obećati da će ti loši trenuci biti ipak samo trenuci...igra sudbine nas je spojila, pa nas valjda mora i iskušavat da vidi je li ispravno postupila, a na to kažem: ma dajte mi sve testove...ne bojim se kada osjetim njegove obraze...

TAKO JE!!!! ZIVIO GOVORNIK!!! SVE ZA LJUBAV!!!! Samo hrabro naprijed....

lijepe, lijepe, najljepše su sretne riječi, tko ih tada iz sebe može istisnuti :))