neka se i zemlja trese

Sanjala sam Vas, topli moj čuvaru svih bezvremenskih trenutaka, ali ovaj put niste imali obrise satkane od kapljica vodopada koji tvore dugu od Vašeg osmjeha, onako kako mi inače navraćate noću. Nije Vas ovaj put ocrtalo žito sa zlatnim nitima Vašeg pogleda, i nije Vas oslikao kist jesenjih tragova, živih boja da bi se ocrtala blagost Vašeg šapata. Ovaj put ste imali svu ranjivost koja pripada nama koji smo od krvi i mesa, napravljeni od ovozemaljskih pobuda. I ne znam da li sam Vam to rekla, ali dobro Vam zna stajati taj krhki plašt. Kao takvog Vas još više približih sebi.
Predvodniče ovog orkestra osjećaja koji dopire sa gorskih vijenaca, i lomi sve stepenice koje djele ono što želimo i ono što možemo, pretvorit će jednom ova sila koja nema vremena da nas savija, raj na zemlji pred našim nogama. I neću lagati, ima dana kada nebo nema dovoljno razumjevanja, pa mi ne da da pronađem skloništa. Pusti me da budem svugdje ranjiva. Otresem paučinu koja mi se zaplete u mislima i prelomim sve grančice koje mi škripe pod koracima.
I strepim ponekad, kada bih Vas tako rado čuvala od prokletih svjetova. Onih koje nosimo u sjećanju i onih koji nam se otvaraju kao loše postavljene karte za pasijans, onih koji nas tjeraju da živimo od brzine glasnika.Ali u ovom turniru, ja vidim dva pobjednika, odoh javiti da se pripreme vijenci od lovora...ah da, kao uvijek, moja ljubav Vam je rezervirana...

19.09.2006. u 18:28   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Ne znam dal si majstorica za kiss-anje ali si sigurno za pisanje

Autor: M_kao_Marino   |   19.09.2006. u 19:36   |   opcije


Dodaj komentar