Poslije ponoći

Poruke, poruke, poruke. Zbog toga smo na Iskrici, kako bismo razmijenjivali poruke. Koliko se sjećam, poruke su osnovna Iskričina usluga, bile su prve, prije klubova, chata, Webloga. Porukama se upoznajemo, sastavljamo, rastavljamo, razmijenjujemo majlove (Usput, nikada nisam shvatila kad bih dobila poruku u kojoj piše: Ako hoćeš, javi mi se majlom. A koja je razlika da li nekome pišem majl ili poruku na Iskrici. Znam, plavuša sam i ne shvaćam da majl se koristi za razmjenu slikica :-)).), brojeve fona, moba i još koješta. 
Poruke su oružje, napisala/o mi je to i to, a u stvarnosti nije tako. Narafski, i profili su istiniti do u zadnju brojku visokih prihoda i savršenih mjera :-)). Svime time mogu mahati i vikati da sam prevarena. Pa sad, ak' želim da cijela Iskrica i šire zna da sam ispala budala, zakaj ne :-)). Digresija: Priznajem da nikad nisam shvaćala one koji se hvale time da su prevareni. U takvim nelijepim trenucima radije lažem da nisam prevarena, nego da sam ispala frajerica ili se pravim Francuskinjom :-)). 
Poruke i profili k'o dokazni materijal. Dokaz poreznoj upravi neprijavljenog prihoda, manekenskim agencijama dokaz da su propustile zaposliti idealne fotomodele. Dokaz čega? Polupismenosti, nemoći sastavljanja zanimljive, duhovite i primamljive prve poruke. Dokaz prevare, nevjere, muljanja sa neke druge strane. Tja, da se slučajno (nažalost, to mi ne uspijeva niti namjerno :-)) ) uvežem sa Iskričaninom i da mi neka dobra dušica pošalje njegove inkriminirajuće poruke, kaj bih napravila? Baš se pitam :-)). Možda bih razradila cijelu špijunsku akciju u najboljoj dapl-o-seven maniri, pričekala da ode do kupaonice i onda navalila na njegovu arhivu u nadi da je nije obrisao. Ili ću maloprije spomenutoj dobroj dušici zahvaliti kaj mi je otvorila okeka zaslijepljena ljubavlju i poželjeti još dokaza. Jer želim patiti, želim vidjeti kako i koliko me vara, kojoj tepa nježne riječi dok ja izmjenjujem striktno poslovne informacije na Iskrici :-)). 
Ili još bolje, bacit ću mu te silne dokaze u lice, izazvati svađu monumentalnih razmjera i tražiti da mi vrati sve bitove koje sam uludo izgubila s njime. Mislim stvarno :-)). Kaj dobivam time? Osim goleme količine suza koje moram proplakati da bih ga uvjerila koliko me povrijedio svojim postupkom. A ja njega nisam povrijedila time kaj imam više povjerenja u nepoznatu osobu, skrivenu iza friškootvorenog nicka, nego u njega s kojim sam odlučila biti, koliko god to bilo trajno ili lako pokvarljivo :-)). 
Zapravo, kaj bih sama napravila da me netko optuži za nevjeru i priloži poruke k'o dokaz. Moram zanemariti činjenicu da sam tako nikakva kad su poruke u pitanju i da teško da imam ikaj i frtalj inkriminirajuće. No, recimo da imam nekoliko poruka iz davnih početaka koje se mogu raznorazno protumačiti. I moj nepostojeći Iskričanin me suoči sa mojom burnom prošlošću. Mislim da bih se odvalila od smijeha, kao prvo :-)). Kao drugo, poslala bih ga pod ledeni tuš, a nakon toga ... Nakon toga bi bilo jako zanimljivo :-)). Jer bih postavila ono osnovno (barem za mene) pitanje povjerenja. 
Ne kažem da poruke ne mogu biti dokaz. Mogu, ali kao i sve kaj otipkamo, to je dokaz nas samih. Poruke govore o karakteru, osobnosti, duhovitosti, (ne)ozbiljnosti, spremnosti za novo, (ostatak dopišite sami :-)) ) ... Ali dokaz prevare, teško. Da ne govorim o tome kako je lako smuljati lažnu poruku, kako je lako izvući iz konteksta i kako je ponekad samopouzdanje krhko i jedva čeka da bude smrvljeno. 
U takvim situacijama me više zanimaju dobre, iskrene dušice koje ne žele da ispadnem budala. Ako želim ispasti budala, to je moje osnovno ljudsko pravo. I otkud nekome pravo da mi to uskrati :-)). Želim sva svoja prava, uključujući IspastiBudalomPravo :-)). Hm, ako malo bolje razmislim Dušica mi i osigurava to pravo, u golemim količinama. Ako do tada nisam, nakon kaj povjerujem takvima, stvarno ću ispasti budalom (navodno je to manje bolno nego ispasti iz cepelina :-)) ). I ostat ću bez dragog, ako dotični ima imalo pameti u glavi (Digresija: To me ne brine posebno, jer da ima pameti, ne bi bio sa mnom :-)).) 
Poruke kao dokazni materijal, već dugo se nisam tako nasmijala :-)). Osim kaj su redovito dokazni materijal da papir, čak i virtualni trpi sve. Weblog jednako tako, moje tipkanje uključujući :-)). 
Poruke dokazima ispunjene :-)) ...
Papir prepunjen :-)) ...
Samo je pitanje čime :-)) ...

skrati,iduci put post,pogubio se ja citajuci!

...čemu tolka larma, pa svatko normalan ima neke svoje "prljave male tajne". Tko ih nema, nema ni život...:))))

žlico.. čitajući te.. shvaćam tvoju sreću u ovom logu.. nitko nije spomenuo chat sobice kao dokazni materijal:)))

iskrica bi morala ti dodjeliti ak ne nobelovu nagradu ono bar iskricin vijenac za tvoje tekstove:))