Sa druge strane jastuka...( Atlantika)

 
Uplakano nebo je umivalo zapusteno lice ulice,
a kapi kise su kucale na zatvorena vrata moje samoce.
Osjecao sam se kao ratnik porazene vojske
izgubljen u sudbini svoga apokalipstickog sunca.
Iako sam se otisnuo u svijet da pomirim srecu i tugu,
nisam uspio da otkrijem sintezu ljubavi i mrznje.
Srecu sam gledao samo kroz tudje prizme smijeha,
na mojim oknima radosti slivale su se suze tuge.
U sebi sam nosio modru buru svoga neba,
samocu ociju nomada i manire vagabunda.
Ipak sam plakao za pregazenim psom lutalicom,
jer i on je imao dio moje provincijske duse, lutanja.
A onda slucajan susret sa njom, titraj u srcu...
nesto cudno u pogledima... gromovi i munje u glavi.
Bilo je dovoljno da niz senzualne usne vjestice
prevali pocetna slova svog ekstravagantnog imena...
pa da zatvori sve latice cvjetovima samoce,
pa da sa mojih prozora srece zauvijek otjera suze...
 

nostalgijo... jel ti to prepisujes ili smisljas cijelu noc ? :-))))

Na usne mi je osmijeh sletio i utonuo u vječne vibracije za spajanje dva svijeta. Dva svijeta odvojena granicom dana i noći, spojena nekim pogledom prema daljinama, pogleda uhvaćenog u neke fine tanane mreže nestvarne stvarnosti, koju je satkala mašta na svom slabašnom tlu pletući sitne uzorke koji su postali simoboli ovog vremena. Pusti nek traje...dok traje – dobro je....

Trenutak inspiracije, vragec... ili dodje u trenu ili nikada ne dodje... tu nema parcijalnih momenata...

slazem se :-)) tak se i ja nekad mogu na glavu postavit ali ako nema adekvatnog poticaja, nist od lirike a ni od haiku-a :-)))))

Svašta čovjeku u dalekim krajevima pada na pamet ;) Nego Nost,daj šalji malo snijega,ovdje smo suhi do jaja ;)

:( .i sama sam ti takva...

I like it, posebno ovo "...pa da zatvori sve latice cvjetovima samoće..." sensitive man :)