sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Nisam Vam stigla pisati ranije, Vama koji mi poklanjate zvjezdani prah pogledima. Slagala sam trenutke u zlatne kovčežiće sjećanja. Da ih pomno sačuvam kako bi se održao naboj vremena provedenog u poplavi emocija. Slatke su Vaše krađe riječi, duši koja sada rađe živi u tišini slatkog prepuštanja. Drhte mi sva osjetila obnovljena smirenošću Vašeg prisustva, probuđena putenošću Vašeg dodira, ponovno rođena pod snagom Vašeg najtišeg uzdaha.
Vjerujem da rijetko ljudi jedni drugima pripadnu onako snažno kao što Vam ja pripadnem svaki put iznova kada Vam se bacim u zagrljaj nakon dugog puta. Ljubim Vas, Vas koji ste nagnali sve sjeverce da donose samo sunčane terete, i ne znam drugačije doli spavati kraj Vas. Sve su ljubavi lijepe, i ne bih našu izdizala iznad drugih, ali pridat ću joj epitet nestvarnosti. Nestvarnosti utoliko što je njeno postojanje toliko snažno, neporecivo, a ujedno ima okus svih priča o savršenstvu. Jednom tako dalekom, sada u svemu prisutnom.
Često ste mi na usnama, Vi koji mi tako jednostavno maknuste brane starih strahova, i znam da Vaše usne negdje bride. Označene mekoćom svakog poljupca koji djelim sa Vama, ne prestajući ni kada pozdravim svijet pred spavanje, pa iza zatvorenih kapaka ušetam u Vaše snove.

najs, veri veri najs:)))

Nasi snovi su prazni pa kroz njih prođi i s novim isto tako dobrim textom dođi