svaschtara

Jedne je noći dok je kiša polako ljubila stakla, a kapljice srebra klizale niz prozor pod mjesečevim pogledom, iza oblaka skrivenog, umrla je velika duša... nije to bio poznat čovjek, bogat, ...,samo je bio čovjek...pljuvali su po njemu, zaobilazili ga, jer nije bio zvijer, a slaba zvijer među zvijerima plijen postaje...
umro je od rana, koje je zadobio spašavajući život..., al ne svoj... al ipak znao je puk koliko vrijedi biće takve snage..
Zadnjih trenutaka dok je kašljao krv i pošpricao sliku obitelji, koju mu je ljudska glupost oduzela, odustao je od života...U tim zadnjim trenucima, nakratko se okrenuo i na stolici kraj sebe vidio Crnog anđela...
Uplašio se, nije znao tko je, ni što je, al mu je pomalo bilo svejedno, ionako nema više zašto živjeti...
rekao mu je anđeo: "Ne boj se, nije te valjda strah ruke koja pomoć pruža?"
>Nije me strah! odgovori< , dobro se nakašlje i nastavi >al pitam se dal takva "ruka" postoji?<
Crni anđeo reče:" Mnogo takvih ruka ima, al naš strah im brani da nas dotaknu, koliko smo od "ruku" šamara dobili, pa čak i iza leđa."
Čovjek se nasmije i upita (krvavim već ustima dok je sat vrijeme mu krao): "Ja sam na "šamare" otporan, mnogo sam ih dobio, više me ne bole, al zašto nikad nisam dobrog čovjeka sreo?!"
Anđeo je otišao do kamina u kojem je nešto malo pepela pokrilo žar, okrene se i reče mu:"Zato jer si zaboravio da postoje,vrijeme je...!moramo poć!"
Čovjek je počeo osjećat lakoću, gledao je svoje tijelo kako leži, mrtvo...biješe zbunjen...
Crni ga je anđeo za ruku uhvatio, i povukao kroz trošni zid zgrade u kojoj je stanovao, a pri odlasku malo se ustajalog zraka iz sobe izmješa...u tom se trenutku ugasila svijeća...bio je kraj.
†
Kad je anđeo otpremio njegovu dušu u drugu dimenziju, ostao je malo na ulazu popričati sa smrti, koja se približila u crnom čamcu s lanternom, dok je brčkala veslom po plitkom djelu Stiksa...zajedno su promatrali pogreb...
Opet kiša, malo grmljavine stvaralo je pozadinu... na starom groblju, carstvu lišajeva i mahovine, stajao je svećenik i mnoštvo ljudi, lažnih i licemjernih suza, uz poneku grižnju savjesti...al samo poneku...
†
Kaže smrt: " Tom je čovjeku mnogo oduzeto, a previše je dao... dao da bi ove crve koji gmižu niže od pravih crvi, naučio što znači biti čovjek, a ne crv!"...Crni anđeo zaplače, spusti se na zemlju ispred suhog hrasta, za njim crni oblaci, gusto su popunili nebo...
tiho se spustio do samog tla:" Sad sam ravan vama...al u srcu nikad.."(svi gledaju pomalo prestrašeni),"htjeli ste plivat u čistoj krvi? Pa plivajte!!!!"...kiša se u krv pretvorila, a na oblacima duboke rane iz kojih je krv potekla..svi su prestravljeni molili za oprost... cijelo groblje je bilo krvlju natopljeno... jedan se mekušac usudio lagati:"Mi smo tog čovjeka voljeli! Vidi koliko nas ima na pogrebu, vidi koliko suza teče!"
Anđeo je podigao pogled, crne oči promatrale su masku koja slabo prikriva ljudsku stvarnost....
nakon par trenutaka šutnje prošapće u ljutnji:" †NIJE BITNO ŠTO STE SE OKUPILI NA NJEGOVOM POGREBU; BITNO JE ŠTO STE NAPRAVILI ZA NJEGA DOK JE BIO ŽIV!†" , prikrije lice krilom i nestane...
ljudi su neko vrijeme bili krvlju okupani poput ubojica... Možda jednom shvate†.......

Da...možda shvate...:)

e to cijenim.. ljude kojima se da čitati

Sad si me sjetio...jedan moj kolega je rekao da selektira tekstove i da se ne želi zamarati "smećem"?
A ni sam ne zna koliko divnih tekstova propušta....pa ne možeš bit uskog pogleda...

pa i u smeću se može pronaći dosta pametnih i korisnih stvari

Kao npr. plastične boce od kojih će neki ljudi i preživjeti...Da:)

lipo pises..a i pristaju ti takve price uz nick..ako se dobro sjecam imas i slike na nicku koje su mi se svidile..jako..