Crtice

Pero je tip čovjeka kakvog ljudi obožavaju mrziti. Uvijek je dobro raspoložen i uvijek će vam reći nešto pozitivno! Kad ga tkogod pita kako je, odgovara:
- Da sam samo malo bolje, od mene bi mogli biti blizanci!
Imao je urođeni smisao i za motiviranje drugih. Ako bi netko imao loš dan, Pero bi uvijek bio tu da ga potakne na gledanje situacije s vedre strane.
Postanem radoznao, priđem mu jednog dana i upitam:
- Ne razumijem te, kako možeš cijelo vrijeme biti dobro raspoložen? Kako ti to uspjeva?
A on ni pet ni šest: Svakog jutra kad se probudim kažem sebi: "Možeš odabrati hoćeš li biti dobro raspoložen ili ćeš biti loše raspoložen". Pa odaberem da ću biti dobro raspoložen.
Kad mi se god dogodi nešto loše, mogu izabrati hoću li biti žrtva toga, ili ću iz toga nešto naučiti. A ja ti odaberem učenje.
Kad mi netko dođe zbog nečega prigovarati, mogu izabrati hoću li se zbog prigovora uzrujavati ili ću gledati pozitivnu stranu života. Ja biram pozitivno.
- Ma baš, pobunim se ja, kao da je to lako!
- Lako je! Sav se život sastoji od izbora. Kad odstraniš nebitno, svaka je situacija izbor! Uvijek biraš kako ćeš reagirati u nekoj situaciji. Biraš kako će ljudi utjecati na tvoje ponašanje. Biraš hoćeš li biti raspoložen dobro ili loše. Biraš kako ćeš živjeti.
Puno sam razmišljao o tome što sam čuo. Kako sam ubrzo napustio dotadašnji posao i započeo svoj, s Petrom bijah izgubio kontakt.
Prošlo je više godina kad sam čuo da je imao tešku nesreću. Pao je s tornja visokog dvadesetak metara! Nakon osamnaest operacija i tjedana intenzivne njege, otpušten je iz bolnice sa šipkama u leđima.
Sretnem ga nekih šest mjeseci nakon nesreće. Kad sam ga pitao kako je, odgovori:
"Da sam malo bolje od mene bi mogli biti blizanci! Oš vidjet' ožiljke? Prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je moje dijete, baš se tih dana trebalo roditi - nastavi Pero. Dok sam ležao na zemlji, sjetio sam se kako imam dvije mogućnosti: mogao sam odabrati hoću li živjeti ili ću umrijeti. Odabrao sam život.
- Pa zar se nisi bojao? Nisi li izgubio svijest?
- Bolničari su bili sjajni - nastavljao je Pero. Stalno su mi ponavljali kako će sve biti u redu. No kad su me odvezli u hitnu i kad sam po licima liječnika shvatio u kakvu sam stanju, stvarno sam se prepao. "Mrtav čovjek" - pročitam im u očima i odlučim da nešto moram poduzeti.
- Pa što si učinio?
- Dakle bila je tamo neka sestra koja me je svašta ispitivala. I tako, pita ona mene jesam li na nešto alergičan.
"Jesam", kažem ja, a svi oni prestanu raditi, čekajući što ću reći. Uzmem dah i proderem se: "Na gravitaciju!"
Dok su se smijali, kažem im kako sam odabrao živjeti i neka me operiraju kao da sam živ, a ne kao da sam mrtav.
I Pero je preživio. zahvaljujući vještini liječnika, ali i zahvaljujući svojem stavu. Naučio sam od njega da svakoga dana možemo odabrati da živimo punim životom.

Misli pozitivno Srky i pozitivno će biti!!!!!! To ti je jedini izbor....:)

Uf, sad mi je lakše, još netko alergičan na gravitaciju :)))

mogli bi osnovati klub.. vas dvojica...:-))

... nisam primijetila nikad da me ljudi mrze ::))))))

jel ovo vic ili priča iz života...
svi mi to znamo...samo,ponekad taj pero nestane na neko vrijeme...lijepo ga je naći....ovdje

GRAVITOALGERIČNIH KLUB :)))))) super ideja da da, a tek praksa, ma milina postojanja

eto, do sada nisam znao su padovi posljedica alergije na gravitaciju. fak/mater, a ja ne znam na što da se zapravo konkretno požalim kod doktora. stalno mi nešt' kao je, al' mu, da odem k njemu na pitanje: -a kaj te muči? ne bih znao objasniti. HVALA! odličan!

pero je .. mrak :-)

pero je svjetlo :-)))

neka živi pero!!! ja bih ga klonirala :)

pero, pero:)divim ti se

ja sam ovih dana pero od kojega mogu biti blizanci :)