pisati pisma, pričati priče

Nakon očeve smrti, strašno prerane i strašno bolne, dugo nisam mogla pisati ništa. A onda sam, nakon nekoliko godina, počela pisati roman pod nazivom "Očevina" u kojem sam, rekonstruirajući njegov život, slagala mozaik vlastitog postojanja. Jedna od rečenica je pitala: "Zašto zaboravljam godišnjicu smrti, ali uvijek plačem na tvoj rođendan?"
Iako su sve crkve u to vrijeme bile telefonske govornice izravno spojene s Nebom, tata je šutio. I odonda je tako: plačem na njegov rođendan.
U međuvremenu zahuktale bosanske mržnje fijukale su nad tatinim grobom i ja sam u naslov romana uz "Očevina" dopisala u zagradi "(i materina)". Potvrda starog stiha: "...ići ići ići ... iz materine ... u materinu..." Tata je i dalje šutio.
Odonda su prošle godine, više od dva desetljeća. Muškarac kojeg sam upoznala vraćajući se s tatinog sprovoda i s kojim sam pola godine kasnije iskusila snažnu i transformirajuću ljubavnu vezu, poginuo je nakon pet godina.
Jučer mu je bio rođendan. Na Božić, kojeg nije slavio, jer odgajan je ateistički, znanost je bila jedina religija koju je priznavao. Rođendan moga oca je u proljeće, pod vrućim ožujskim suncem koje raspiruje unutarnje vatre.
Više ne plačem onako mokro, kao rijeka koja podiže svoje brane dvaput godišnje. Moj je plač sve više unutarnja ponornica: sad ga vidiš, sad ga više nema.
Zato molim za svoje muškarce. Molim onog Muškarca gore, Onog s kojim trgujem otkad znam da ga ima, neka mi ih čuva. Tu na Zemlji. Da potraju još, da budu živi. Kasnije mogu biti i mladi:)))
I za svakog muškarca za kojeg molim, On mi odgovara pjesmom:
"Ne moli me više Već sam ti ga dao U krilu ti diše Kroz krila te treba Ne moli me više Više me ne moli Sad ga samo voli Sad ga samo voli"
"Očevinu (i materinu)" nikad neću objaviti. Pisanje je bilo proces ozdravljanja. Ali voljeti hoću, i volim.
I neka te ne boli ovaj log. Ova žena u njemu isto sam ja, a i ti si u njemu, nastanio si se tiho i bez najave. I onaj kojeg više nema to razumije. Pa, zašto ne bismo razumjeli i nas dvoje, blagoslovljeni životom kojeg dijelimo i zaštićeni molitvom?
Naši su rođendani još uvijek dani slavlja:))) Uživajmo u njima, uživajmo!

Balzac: Sretan je onaj koji može iskazati svoje misli i osjećaje.... Vidim da si talentirana za pisanje, znaš cijeniti život...iskoristi ga kvalitetno...pozdrav

Ova žena zaštićena molitvom ili možda zaštićena bezumljem ili ludošću :-)).

zaštićena hrabrošću....:-)

ne znam zasto , ali i meni je rodjendan mog oca vazan dan u zivotu...kada ga se sjetim ...sa tugom i radoscu , evo vec trinaesta godina prolazi...na taj dan zatvorim se sama u sebe i sjecam se...