sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Sve ono u tebi sam znala, pismo čudnim putevima do mene pristiglo nije otkrilo puno novoga spoznajama o svim tvojim mislima. Priznajem svoj grijeh, pokušaj davanja života nekome kome ljuštura služi kao sveta relikvija.
Lagala bi kada bi rekla da nisam vrijeme podjelila na dva velika poglavlja. Jednom davno i jednom nakon. I još više bi lagala kada bi rekla da sam ikad poslije tjerala kapljice da izvode plesove. Vodom sam prala u onom vremenu prije mrlje svih tvojih promašenih beznađa, trudeći se ne prihvatiti da tebi negdje duboko u kostima leži sjeme razdora, ne tuđih svjetova, već tvojeg spokoja.
Znam da me promatraš, misliš da bi tako lako zaboravila dodir tvojih zjenica na mom potiljku, onom istom kojeg krasi ona ogrlica. I znaš da ju neću skinuti, sve dok s njom imam tebe u žilama.
U mojim knjigama nije nikad bilo tvoga lika. I nisam te tamo ni tražila, tamo sam bježala, eto glasno priznajem i svoj kukavičluk, sada kada znam da sam jedini izmišljeni svijet pored tebe živjela. Jedina ironija u svemu tome je što je tek nakon što si obrisao svoj dah sa mojih usana je došla težina. Vučem ju i danas u oblačnim danima, kada nema sunca da sprži sve lakomislene pobude, i sve kontroverzne podvige, a možda i pokoje stidljivo nijekanje...ili da možda sve to uništi samo da bi se natjecalo sa velikim potopom...
Drago mi je da si vjerovao kako sam mirno spavala. Dok sam jednim okom budno motrila tvoja besciljna tumaranja. Bojala sam se tada, bojala sam se onog koraka koji mi te više neće vratiti, sve dok potpomognuta svim tvojim besanim buđenjima nisam spremno dočekala onaj ugao ulice iza kojeg više nije bilo nas.
I nemoj misliti da ne znam da sam bila jedina, neizbrisivi znamen svih mojih otkucaja, i uvijek ću ti biti jedina, jedina koja svake noći namjesti i tvoj jastuk prije bdijenja.

Si gledala bračne vode???danas

ovaj zadnji odlomak je briljantan :)))) trebalo bi ga podebljati :DDD

podebljavanje blesavosti :)))