sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Privijaš me k sebi na kapaljku, a ja bi uronila u tebe poput vodopada.
U predvorjima tvoga srca na crvenim tepisima ostavljala trag potpeticama.
Kada dođe vrijeme obračuna, imati u rukama dovoljno točkica, da ne strepim u redovima, pa prihvatiti da ponekad, dugonajavljivane tračnice ipak ne dožive puštanje vagona života u pogon.
Od same sebe izvlačim priznanja, glasno ponavljam lekcije, a onda u mojoj glavi sve sintagme mjenjaju oblike i opet se samo tvoje ime ispiše. Ponekad lijepim oblim slovima da ublažim te oštre rubove na koje se nasukam kada se opustim.
Osjetim grčeve u rukama, kada pokušam odgurnuti od sebe samoću koja me pokopa svojom sveprisutnošću, negdje na pola noći. U tim rijetkim trenucima kada uzimam sebi ono što mi ne pripada.
Spakirala sam putne torbe, stavila na njih naljepnice za daleke krajeve, znajući da ih se nikad neću odreći. Pa ih svaki dan iznova otvaram, lažući se da je to samo provjera sadržaja, nisam li možda nešto zaboravila prije no što otplovim. U luke koje me nikad neće dočekati, u smiraje koji me ne mogu zadovoljiti, u snove iz kojih se moram probuditi.
Ovakvog robijaša ne treba zatvoriti u čelične okove. Ima lanaca koji te drže u najsigurnijim tamnicama na slobodi. I jedino u što se tada može biti sigurni je, da nikad nikakvo pomilovanje neće biti toliko željeno, kao ono koje bi me zarobilo u tvojim rukama.
Crtam prepreke na stare zavjese nekih novih prozora, od kojih čovjek ustukne, a kojima se po krugu postojanja nedvojbeno mora vratiti...
(i cijelo vrijeme živim sa činjenicom da te razumijem, više no što bi željela, jer bi te u suprotnom lako za mnogo toga optužila, a ovako živim sa krivnjom koju samo za sebe skupim, s tim se najboljem znam nositi).

prestat ću pisati, majstorice :)

:))

Neusporedivo bolje od Bajagine pjesmice

majstorski... Majstorice...
;DDD