U krivo vrijeme na krivom mjestu

Jedna od mojih slabosti je što baš i nemam pretjerano visoko mišljenje o ljudima... U glavnom su glupi, lijeni, nesposobni, nelogični, prevrtljivi, koristoljubivi, zapravo su najčešće mix nekih osobina za koje baš i nemam strpljenja. To nije problem u privatnom životu, jer naravno tu biram ljude s kojima se okružujem, ima ih malo ali su briljantni. No u poslu nije takva stvar... kroz dan  pa tako kroz tjedne, mjesece i godine pronađemo se u situacijama da surađujem sa svakojakim ljudima. Obzirom da je to pak u okviru posla, postoje neka nepisana pravila komuniciranja kako bi suradnja s drugima bila što uspješnija. Naravno uvijek se nađe netko tko misli da ima dozvolu za vrijeđanje, podmetanje, odnosno određenu komociju u odnošenju s drugima i desi se s vremena na vrijeme da se nađemo u situacijama kada drugi uzmu shodnim zadirati u naš integritet bilo tonom, riječima ili postupcima.
 
Ono što je važno i što je prvi korak zapravo, jest razumjetiti takvo ponašanje kao tuđu malu bolest i ne shvaćati to osobno, zadržati se u svom okviru i ne izgubiti iz vida cilj, a cilj je uvijek zadovoljstvo obiju strana.
 
Kroz prošlu godinu borila sam se protiv vlastitog principa kažnjavanja... zapravo tek sad s odmakom shvaćam da sam određene postupke drugih, sa njihovom bolešću, shvaćala osobno. Time sam izgubila iz vida cilj i jednostavno se prepustila čarima kažnjavanja krivaca. Princip je bio –ako sam u pravu, pokazati ću ja tebi-. Smješno, možeš biti u pravu i bez ovog dijela „pokazati ću ja tebi“ i opet ostvariti svoj cilj, no dobro, čovjek uči dok je živ...
 
Tako sam učeći od svog mentora (koji je sve ono što bi svatko trebao biti, a većina nije ni pola:) ovladala relativno brzo i uspješno sa iskorakom u plus, ophođenje s neugodnim osobama i situacijama. Jednostavno sam prestala biti uvredljiva i bahata prema ljudima koji su se tako postavljali prema drugima („i zaslužili su to u umrloj svijesti“), te sam postala netko sa kime je većini vrlo drago surađivati i svakako se nitko ne može požaliti na moje ophođenje, dapače čujem pohvale sa svih strana. A najbitnije, shvatila sam koliko je lakše na takav način ostvarivati zadane ciljeve. Moja mala pobjedaJ
 
Konačno funny part... šetam neki dan kroz centar i u prolazu sretnem poznato lice. Automatski percipiram to kao pozitivnu situaciju i sa osmjehom ispružim ruku i od srca pozdravim osobu. Obzirom da je situacija ispala nenadano, ta osoba je isto imala određenu reakciju. Samo što se u njegovoj mogla iščitati nelagoda, poželio je postati magla. Naravno, u drugom trenutku, kada smo produžili svaki svojim putem, momentalno sam izvela zaključak od kuda ta nelagoda s njegove strane. Ta osoba volila se busati svojim stavovima i principima i tako se pokazao kao borac za jednu određenu stvar, no junaci se poznaju tek na mukama. Vrlo brzo desila se situacija u kojoj je bilo logično za zaključiti da se pojavit i uključiti u borbu za to za što se sam zalagao. Međutim, podvio je rep i to je bilo sve. I sada, nakon svega što je davno prošlo, danas mora skrivati vlastiti obraz pred svojim postupcima, mjesto da kao častan čovjek može svakome pogledati u lice. Nasmijala sam se nad tim jadom i nekako se čak sažalila nad tom osobom.
 
I što se dešava s druge strane? Dobila sam u mentorstvo novu osobu za koju se vrlo brzo utvrdilo da apsolutno nema potrebne atribute za posao koji bi trebala obavljati. Uz to, ponašanje te osobe je izvan svih granica poslovnog i bilo kojeg drugog oblika nastupa. I iako sam jako dobro, barem sam takve povratne informacije pokupila s terena, ovladala samokontrolom, opala sam na ovom testu nakon 2 mjeseca. Potpuno sam izgubila samokontrolu i u onim situacijama kada ti je jasno da je ovaj drugi zaslužio jedino odstrel, ali ti ga ne odstreliš, izvadila bih mitraljez i sfaširala ga. UžasL Samu sebe sam tako razočaralaL

i kad se sretnemo jednog dana, podvit ces rep....

svjesna sam vlastitog propusta i svakako sam dužna ispriku, ne bježim od svojih grešaka, no nije to poanta... poanta je u strahu od toga hoće li se to ponoviti...

skuzila ili ne skuzila poantu, ponovit ce se, svi smo ljudi

Hoće, ponoviti će se dokle od imaš takva pitanja. I to nije loše, nipošto, ako se i ponovi. Sjetio sam izreke jednog mudraca koji je rekao da je dovoljno stvari 'ispraviti' u svojoj glavi.

Tvoj poznanik me podsjeća na neke moje... oni koji moraju imati tuđa imena na pločicama na svojim vratima, telefonske brojeve prijavljene na tuđa imena... jer, kako samio kažu - nisu baš sretni ako ih netko nađe... sigurno imaju razloga zašto se skrivati... zašto nestati... biti magla :-)

jebga,ako zelis kvalitetnu travu, moras bit dobar s dilerima...

Ae IE... a o bitnijim stvarima da i ne govorimo :-x ;-) Ako ti ćaća nije jozo-mafijozo ne pačaj se - jel' tak? ;-)