DDadooooooooo

Krenuo sam polako napredujući sa rasjeda zvanog lipps, preko bradate visoravni velikom kosinom u novu zemlju. Kada sam stigao u podnožje tog planinskog spusta zadržao sam se neko vrijeme odmarajući i grickajuči ponešto. U daljini su se izdizale dvije planine svjetle boje sa vrlo zašiljenim i tamnim vrhovima. Nakon kraček zadržavanja krenuo sam odlučan da osvojim oba vrha tih planina makar mi se činilo da su planine jednakih proporcija te da nema smisla osvajati obadvije. Nisam mogao odlučiti pa sam prvo došavši do njih prošao između njih prolazom kojih netom otkrih. Dugo vremena sam proveo na ovim planinama penjuči se i spuštajući , a najviše vremena sam boravio na vrhovima gdje sam se dao u detaljno istraživanje svom svojom opremom, da bih pokušao utvrditi zašto su vrhovi puno tamnije gotovo čokoladne boje. Sa ovih planina pružao se pogled na ogromni ravnicu koja je bila sljedeća etapa moga putovanja. U ravnici nije bilo ničega posebno jedino sam u kasnijoj etapi puta otkrio jedan krater nasred ravnice, te ga kao zanimljivost detaljno istražio. Uputivši se dalje ugledao sam u daljini mali brežuljak obrastao u nekakvu šumu. Kada sam došao do njega ustanovio sam da brežuljak nije visok i da je obrastao gustom Đunglom crnog šiblja koje je bilo vitko i visoko te je raslo u svim smjerovima. Pejsaž me u nekom trenutku inspirirao da tom brežuljku nadjenem ime Venerin brijeg zbog njegovog izuzetnog krajolika. Krčio sam put kroz šumu i odjednom upao u kanjon iz kojega je izvirala rijeka guste tekućine i sluzi a bilo je i toplo čak što više i vruće. Visio sam nad kanjonom držeći se za nekakvu izboćinu na samom vrhu. Izboćina je bila klitornog oblika i dosta skliska te se uvijala i bježala. Što sam više grebao i navlaćio tu izbočinu to se više cjeli kraj i cjela ta zemlja tresla i drhtala te sam na kraju bio primoran prihvatiti da je moje djelovanje na tu malu kvržicu iznad kanjona uzrok potresima. Nisam više mogao izdržati pa sam se prepustio i upao u vrući kanjon i polako klizio i propadao sve dublje. Eto pismo šaljem majlom sa dna vulkana koji se nalazi na dnu kanjona da bih svjetu rekao da mi je nevjerovatno ugodno i toplo te da me zaljevaju najslađi sokovi prirode. Osjećam da sam se vratio u svoju rodnu zemlju, u svoje rodno mjesto i zato više nikada neću otići odavde. Putnik