ja ... drvo
Već dugo vjerujem da su ljudi slični stablima. Ne znam zašto, ali svaki put kad pogledam šumu čini se kao da promatram duše. djecu, odrasle, starce ... male i velike, čvrste i savitljive ... zelene i ogoljene. Volim staviti dlan na stablo. Mogu šetati šumom satima i ne raditi ništa drugo, samo promatrati. I slušati. Osjećati.
Danas odbacujem lišće.
24.10.2006. u 13:03 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
jedan od mojih djedova (a imam ih nekoliko) mi je jednom rekao..sinek...šuma je dijelo prirode,kao i ljudi..kada shvatiš šumu ,shvatit ćeš i ljude..danas nakon x godina mislim da je stari u pravu..u njoj vladaju zakoni kao i kod ljudi s time da ništa nije ljepše od prirode i pokvarenije od ljudi..?
Autor: habucibe | 24.10.2006. u 13:15 | opcije
hm ... vrlo diskutabilno. ne mogu reć da bi za prirodu upotrijebila samo riječ - lijepo. više ... moćno, zadivljujuće, nepredvidivo, ponekad čak i opasno. za ljude vrijedi isto. nije sve - pokvareno. jači jedu slabije, ponekad suša ubije stablo, ponekad mladica nema šanse jer joj veći i moćniji ne dopuštaju da ugleda sunce. pravila su svugdje ista. mi smo ti koji ih slabo kužimo.
Autor: beelzebuba | 24.10.2006. u 13:22 | opcije
slažem se sa tobom..ali...??? u prirodi vladaju zakoni prirode,a kod ljudi to nije slućaj..priroda nije tako okrutna prema sebi i nikad se sama neće uništiti...ali zato je ovdje gospodin čovijek koji sve to može narušiti. ljudi su jedina bića koja ubijaju iz koristi a ne iz potrebe za jelom i to svoju vrstu..
Autor: habucibe | 24.10.2006. u 13:57 | opcije