True story

Kaže stara narodna poslovica - daleko od očiju, daleko od srca! Nema ljubavi bez blizine. Nije ni toliko bitna fizička prisutnost osobe s kojom smo prijatelji ili osobom s kojom djelimo svoju dušu, nego nešto više. Rekao bih, komunikacija.
Ako nekoga volimo, ako nam je do nekoga stalo, onda ćemo učiniti sve da svakodnevno ostvarimo kontakt s tom osobom. Ni posao, ni obaveze, ni bolest, ništa nas neće zaustaviti. Ako preskočimo jedan dan, ubrzo ćemo dva i tjedan, možda i mjesec, godinu.
Imao sam prijatelja koji su se zaklinjali na doživotno prijateljstvo, a tu bi mogao i neke vlastite poznanike ubrojiti. Kad te više ne trebaju, tada se više ni ne javljaju. Sad smo gotovo potpuni stranci. I takvih je primjera nažalost puno.
Ajde, kako često pišem tekstove koji imaju aspiraciju biti duhovnim, dodat ću i takav primjer. Ako ne molimo, nema komunikacije s Nebom, ljubav kopni. Koliko smo puta propustili moliti, obratiti se Bogu. Koliko smo razloga našli da to ne učinimo.
A kada se obratimo i Njemu i našim prijateljima - nakon dugog vremena osjetit ćemo davno zaboravljenu toplinu.