sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Nikad mu nije bilo jasno kako joj je uspijevalo iz svakog kupea istog vlaka vidjeti različite stvari. I rijetko kad joj je dopuštao da dođe do zadnjeg prozora, tamo je uvijek nailazila na izbrisana sjećanja. A ono što je zaboravljeno valjda ima razloga takvim i biti.
Dok su drugi u tunelima se prepuštali laganom nestajanju zraka i susprezanju straha, ona bi naslonjena na staklo gledala tisuće svijeća, sitne plamenove kako ispisuju predviđanja.
Jedrenjak sa mirodijama sa istoka, papar, vanilija, cimet, oraščići da ti začine melodije. Malo soli onda kada više od ičega trebaš samo okus njenog mirisa. Jedva dočekavši pogled u maglu zavukla se u šuškavo jesenje lišče, pa od crvenih tonova napravila krune za ptice koje su žurile ka južnim krajevima, neka odnesu pozdrave godišnjeg doba koje tako toplo boja zemlju. Dok je za njenim leđima odsjaj ocrtavao kako se bonaca i divlji valovi izmjenjuju nad toplim morima koje nikad neće posjetiti. Ili možda ipak, kada jednog dana triput lupi petama.

Pokoji osvrt u sve što ne želiš, a tako ti lijepo stoji zalijepljeno za prste. I rukuješ se sa svim polaznicima, da otreseš nešto što nikad nikome drugome neće tako stajati kao tebi saliveno. Nema konfekcije kada su u pitanju sudbine, unikatni krojevi, sami sebe odjenemo za svakodnevne kulise. Dvorci na oblacima, izvana vitezovi, iznutra sanjari. Pokoji cvijet suncokreta kao mač za pasom, i kaciga od ružinih latica, tako da kada otreseš sa sebe prašinu, meki leptiri naprave postelju pripadanja. Privij ju k sebi sada kada ti još uvijek pripada, privij ju sebi sada kada još ima vremena da ti drhti pod prstima.
Voće iz vrtova ljubljenih još uvijek posljednjim zrakama, slatki narovi puni vlastitih svjetova, pokoje zrno grožđa da ti sklizne po prsima, tvrda jabuka koju zagrizeš, a ona se rastvori na tvojim usnama, sočni plodovi radi lakšeg prepuštanja, dok ti se sokovi cijede niz bradu. Upij te sokove da ti se krv razbistri. A onda u njoj možda otkriješ tragove nje, koja je kroz svaki prozor vidjela drugačije obzore, s jednom jedinom konstantom, vidjela ih je kroz tvoje zjenice.

...nemam komentara...

e fakat nemam riječi!...kolko god sad to konradiktorno zazvučalo, istinito je 200 posto...jer pišem o najboljem od najboljeg

hvala, hvala :))

nema na čemu....samo mi je drago da tak nešto pročitam...i vidim da mi se netko bar malon približio (teško je na vrhu biti sam, znaš...ili kak to reče Joe Cocker "You can leave your hat on"!)

prevelika je milost tvoja :D

znam...ali ne mogu si pomoć