Sa druge strane jastuka...( Atlantika)

 
Hocu svoju casu na drvenom stolu,
a ja cu tad uz nju izmisliti drugo...
Zblizimo se opet ko nekad u bolu,
prijatelji gdje ste, ne vidjam vas dugo...
Hocu put do stola od hrastova debla,
da godine vidim njegove i svoje...
Hocu kao nekad, kad si sa mnom zebla,
da razgolim grudi i zagrijem tvoje...
Hocu nocas to sto nemam, to sto samo ti si znala,
hocu svoja dva dragulja, sto su samo meni sjala...
Hocu prije nego svane, da jos jednom tako volim,
pa nek' bole stare rane, kad se jednom tako voli...

eh, nosti, nisi bas bolji od mene danas... ova nova nije bas donjela neko veselje...

Ma nije nova kokice... samo sam je izvukao iz razbacanih kofercica proslosti u mojoj glavi. Ali priznajem da bih ipak volio u ovom trenu da sam tu, na toj strani Atlantika gdje si ti... da sa nekim srkucem kapucino.

na zalost, mogu ti ponuditi samo virtualni kapucino... s kockicom cokolade...

Prihvatam kokice... mi smo stari ratni drugovi paorskog srca, a sad nam se prikljucila i arwena, kojoj zelim dobro jutro...

Bravo arwena... jos ako je gorka i jaka kao zivot... dize iz mrtvih. A sto se kod tebe zbiva u ovo subotnje jutro? Da li si la-la ili si nja-nja?

Jos uvijek "lijecim rane" zadobijene u Las Vegasu za Novu godinu... Privijam "obloge" od starih stihova koje sam davno nostalgicno razbacao po memoriji...

Ma ne idem cesto u grad kocke, mozda dvaput godisnje... ovo je bilo prvi put da tamo docekam novu godinu i da potrosim malo love... kad vec nisam dobio. Nisam zaludjen sa tim, ali volim da upraznjavam nekoliko puta godisnje... tek da imam zbog cega da psujem narednih tjedan dana, za promjenu...

Ne postoji, znas ja sam ti lijepo vaspitano dijete... kao iz Bregine pjesme "Eto bas hocu"... pa sam sad postao buntovnik sa razlogom...

Ostavi emocije po strani, tu sam jako bogat kao Juznoafricka Republika dijamantima... cak i kada gubim...

Ma salim se arwena... imam ja moj nogomet gdje se ispsujem, izbacim frustracije... i sve to uz osmijeh, pa svi misle da nesto lijepo kazem, jer psujem na nasem jeziku... neki mi jos i zahvaljuju na engleskom.

Ma neki put i nije... opustis se i mislis da te nitko ne razumije, pa komentiras sa frendovima necije noge, guzu... a ono doticna zenska nase gore list... i onda nastane festa.

Moram sutra da kupim novine da vidim u kom gradu gostuje vas cirkus... volio bih da vidim tog jadnog slona poslije danasnjeg treninga... i idem da spavam, vrijeme je...

hajde nosti, spokoj i mir nek se spuste na tvoje okice... i lijepe snove ti zelim... u duginim bojama, onim slavonskim i bistre kao more panonsko... cmoka

Hoću i ja da volim,ali ne tako....:)

Ljubav koja se daje - ne oduzima se ni u jednom vremenu u kojem se dogodila; ono što imaš noćas, to si samo ti znao, a što ćeš imati sutra, pitanje je hoćeš li spoznati prije nego svane neka nova zora koja bi samo za tebe dan objavila. :)

Ja stvarno želim samo vidjeti tvorca ovih stihova,ostajem bez teksta.

Možda ti ja postanem prijatelj.