golman_82@web.log

Sinoć pod prozorom njenim,
Opet se čula gitara,
Opet je plakala, opet se smijala,
Opet sam ostao sam ..
Sinoć u rukama njenim,
Opet je uvela ruža,
Nije me gledala, nije me slušala,
Opet sam ostao sam ..
Zar joj nimalo baš nije stalo,
Do moje ljubavi, do srca mog,
Il možda želi samo malo sa mnom da se igra sad,
I ne znam dal sam sada lutka njena,
Il čovjek koji voli prvi put,
Da odem nemam snage, da se vratim ne znam jel ima nade,
I sad je kraj (?) ..

niti sa njom niti bez nje :) tako je to, čovjek naiđe na razne dileme, quatrileme itd. i onda jadan ne zna što bi učinio :) treba slijediti glas srca, jer osjećaji čuda rade :)

Svi smo mi sami...ali se zavaravamo