sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Muškarac sam, nekih dana čak i bez mane. I mogu ti šaptat na uho lutko, tako opojno, da ćeš se poslije satima još pokušavati sjetiti da li sam ti pod kožom već jako dugo vremena. Sve zbog onog treperenja taman negdje u dnu leđa, da ne primjetiš gdje mi je ruka. A sad se pitam da li bi da ovo sve napišem vlastitom krvlju išta promjenilo. Da barem mogu sam sebe slagati, obzirom da sam tebe uspješno, pa si pripisati sve to pod grijehe mladosti, a to bi i mogao, da mi ipak na osobnoj iskaznici ne stoji datum rođenja koji uvelike premašuje te pogotovo za nas muškarce nježne godine.
Sad ću priznati čak da sam plakao, pa onda čizmom to pregaziti, jer bi suza u oku kauboja ipak narušila onu prašinu na kraju filma koja se dizala pod kopitima moga konja. Makar onome tko se malo bolje zagledao, ne bi promaklo da sam ipak šešir malo više spustio, a ne zbog zaboravljenih naočala, njih nikad ne nosim. Tako brže skidam pogledom (znam da to dobro osjetiš, nemoj se sad samozatajno smijuljiti). Nije za nas taj štih. Lažem, i to poprilično očito, jer za tebe je taj gard stvoren. Nisam te bez razloga uvijek zamišljao u polju suncokreta ili u sjeti breza.
Gužvam nešto noćas posteljinu, i shvatim da je prazna, ako ne ubrojim sjenu tužnog klauna kako se prelijeva kada spremim onog nasmijanog đavola. I razabirem negdje u svemu tome da me noćas nije posjetila erekcija. Ali zbog toga ću se brinuti kada rješim ove sukobe, vjerovatno bi bilo više zabrinjavajuće da se sada ipak digne, pa to bi značilo da sam stvarno monstrum. Ili da samo suosjećam, pa tako puštam pokoju kapljicu fluida koji je nekoć bio samo tvoj. Znam, sada bi mogla vjerovatno nabrajati sve one koje su ga s tobom djelile, i moram upotrebit šablonu, one nisu ništa značile. Dočekat će me prvi radnički vlak budnoga, već vidim da ništa od mojeg samouvjerenog nastupa kada te sretnem na stanici. I svim srcem se nadam da ćeš biti s njim.
Neka me boli. Kao što me boljelo u preponama sve one dane kada sam ti još bio vjeran, a ti nevina. Kontroli neću pokazati kartu, pa me možda napokon netko opali nogom u guzicu i izbaci me sa tračnica. Kući se ne moram vraćati, jer kao da se vraćam tebi, svim onim mirisima koje si namjerno posijala po kutovima. Nemoj se izvlačit, ne zamjeram. Sada je vrijeme da si odem napraviti križ, bez škrtarenja jer još dugo će mi bit na leđima.

tek sad kuzim da ove tvoje zvrljotine nemaju nikakvog smisla...

šta negdje piše da moraju imat? po toj logici bi cijeli weblog iskrice trebalo zatvorit

ma ja u svemu trazim smisao

Muškarac bez mana???(Dajte mi svijeću! he he)

eto se već napalila :DDD

Ma nije to od kave. To je od lošeg vina. :D

da, samo ti otkrivaj sve moje tajne :DD