sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Onog dana kada prestaneš biti žena,
Dopusti si da postaneš sjena.
Blagi okvir nekog retro stila,
Imaš za to kosu, baš kao svila.
Ja ću možda biti pijani lovac,
Umoran od sebe, bacam novac,
Da ulovim pokoji ples tvoga tijela,
Da vratim vrijeme kada si me htjela.
Nedostaje sada prizvuk, melodrama,
Podsjete me da si sve to prošla sama.
A ja kao uvijek kukavica, gubitnik,
Mogu samo u prošlosti tražit tvoj lik.
 
Ma možeš ti to i bolje, podstreha ponekad zatreba natruha. I naučit ćeš se zavezati mašne baš kao na buketima s filmskog platna, iz neke eksluzivne cvjećarne. Cvijeće koje nisi primila na premijeri možda nađeš u staklenicima koji čuvaju sve prelijeve boja, da bi se natjecali sa vrtlogom u koji povčlačiš tim svojim usnama, prokleto savršenim. Greškom sam danas šutnuo kamenčić i pogodio svoje pogrešne korake. Valjda je samo nekome poput mene bilo moguće saplesti se o svilu, na svilu se ne pada, po svili se kliže.
Kada je tvoja ženstvenost nabubrila ja sam imao spreman rep među nogama da ti to sve što daješ uzmem i onda nestanem. Neizbježna svila, nju ću okriviti što sam se zadržao trenutak duže, taman toliko da te potpuno osvojim (a bez htjenja osvojio sam sebe). Da sam barem nestao dok si još bila snena, nakon nekog vremena bi sama sebe uvjerila da si samo sanjala, i tako mi neizravno oprala sve grijehe. Miris za sobom ne ostavljam, eto tako, kako me ne bi inkriminirajući dokazi prisilili da žrtve gledam u oči.
Čitav bijes ću sada otresti na tebe, samo zato što si tako savršeno mekana. Zato što si podatna i kada si umorna, zato što nisi uopće savršena, a tako jedinstvena, i zbog još jedno bezbroj zato koji mi ne daju mira. Zamjeram ti, za sve žene koje prolaze njišući bokovima, a ja ih ne gledam, opako se ljutim što mi tek propupali, a i oni već prilično zreli dekoltei više ne diraju hormone, pa kojim sam ja to prokletstvom zaslužio da sam sve svoje zalihe testosterona izgubio u tvojim uzdasima.
Da si bilo koja druga nestao bi nakon tvojih pet minuta kašnjenja, i ne bih te ovako kao zaljubljeni klinac čekao satima. Namjerno bi namještao satove, da idu krivo, kako bi ti mogao predbaciti za to nepobitno neslaganje karaktera. A ovako, ovako, pa ti pričaš moje misli. Budalasto ti govorim da si osvojila glavni zgoditak, pokušavajući sačuvati još malo svoje muškosti. I lako mi se pretvarati frajerom, kada mi se namjestiš u krilu, kada sam siguran.

xexe, podle li muške spodobe :D

vidiš ti to ha? ;) još da doživim da to stvarno muškarac napiše :DDD

...careful what you wish for... ;D

ma, preživjela bih :))

Majstorica za svasta:) Svaka cast...

to i ja kažem ararita :DDD hvala :))

Mislim da od tebe nije bolja ni wildrosa.