sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Kasnit ću večeras. Nema veze što sam si obećala da ću uvijek stizati na vrijeme na dogovorene susrete sa samom sobom. Nisam imala vremena zadnjih dana da se poslušam, pa ako zabrazdim još malo razlika će biti neprimjetna.
Dočekat ću je sa cvijećem...ne, ne, dočekat ću je sa laticama ivančica razbacanim po krevetu, igra voli me-ne voli da dobije drugu dimenziju, a i malo klišeja se može pretrpjeti. Ma sigurno će joj se svidjeti. Još da znam namjestiti ove ubruse u čaše kao u restoranima. Ponekad sam stvarno seljačina.
Ne znam zašto se sređujem. Ionako znam da samo jedva čeka da me skine. Da me bar ne pokuša kao inače iznenaditi sa nekim svojim "inovativnim" rješenjima iz izlizanih filmskih predložaka. Nemam se više snage pretvarati da vjerujem da me voli. Makar sam večeras samu sebe odlučila ostaviti doma na sigurnom, i poslati u arenu samo ljušturu.
Nadam se da nije ništa Marinino ostalo u stanu. Možda sam postao premalo oprezan. Ne mislim da bi opet povjerovala u priču o frendici koju su starci izbacili iz stana. Nemam ni ja toliko frendica haha, da...nisam s njom još izveo onu ljigavu scenu sa plesom pod zvjezdama. Iskoristit ću ju večeras, mislim da je došlo vrijeme da se malo potrudim kako ne bi nestala.
Kako sam si ovu grešku dopustila? Ma koga ja zavaravam, najdeblje pepeljarke na svijetu me ni bi vratile bile vid u ono vrijeme kada je tako slatko šaputao. Večeras zatvaram ovu priču, i nećemo završit u krevetu, ako se ujutro probudim pored njega gotovo je. Neću se još par stoljeća izvuči iz tog zagrljaja pauka ubojice, ma koji pauk, hobotnica, po pipak za svaku dobro oblikovanu guzicu na koju naiđe. Joj, sad si još laskam da je izbrljiv, nek se briše iz zapisnika ono dobro oblikovanu.
Volim zaljubljene žene, volim onaj pogled u njihovim očima. I kako da se za Boga miloga zadovoljim sa samo jednim parom opijenih očiju. Meni je svaka dobra, samo da je umilna i da ne pita puno. Dobro, možda baš i ne bi pristao na onih par baba sa posla, prelajavo čovječe. Ali ove plahe, dobre, naivne, te...te me pune energijom. Nije to grijeh, ma nije. Šta ima lošeg u tome da uzmem ono što mi treba, a njima dam ono što one misle da im dajem.
Ja sam luda. Brzi sastanak sa samom sobom, nosim sad ipak sve misli na taj sastanak. Ako ih ostavim doma mogla bi zaboraviti koliko je boljeo onaj poziv neke druge zaljubljene priležnice. U šta sam se ja to pretvorila? Ali, opet, neću si stavit teret da sam ja ona druga, u ovome smo sve druge. I ne idem večeras nigdje. Makar bacila ključeve i ostala zatvorena u stanu. Okret istog časa.
"Nisam došla, da ne bi opet ispala ranjiva. Tebi podobna. Nije me nitko još vidio na koljenima, pa nema smisla da sad prekršim i to pravilo."
"Po prvi put je došlo vrijeme da ja budem na koljenima, za sve trenutke kada nisam shvaćao da nema ničeg što tako pripada mojim rukama poput tvoga osmjeha". (poruka je vraćena pošiljatelju jer je pretplatnik promjenio broj).

kak se na francuskom piše 'selavi'? e to bi onda bio moj komentar:)

ma, i kad pomislim dobro je, ima još :))