Sa druge strane jastuka...( Atlantika)

 
Htjeo sam ti reci da si velika lazljivica, ali...
Samo sam ti blago dodirnuo prstima usne boje jagoda...
Zamrsio ti kosu punu snjeznih, nevinih pahulja...
Utisnuo poljubac kraj apstraktnog mladeza tu na vratu.
Znao sam da se salis, da ne mislis to ozbiljno,
Ali svaka tvoja sala znala je opako zaboljeti...
Kao plamen Hada koji nas ocekuje, tko zna kad i gdje?
Divno je bilo to setaliste, sto je licilo na svetiliste
Nasih dusa uprljanih grijehom pohlepne strasti...
Drava nabujala i mutna, kao paradna zdrebica,
Odnosila je Lorkine stihove u pohotni zagrljaj Dunava.
Sjeti se da svugdje na svijetu ima mjesta za ljubav,
I u zaboravu i u sjecanju... i u pogledu i u sutanju...
A negdje u zaboravljenom kutu tvoje memorije
Pocelo je da se meskolji prerano probudjeno proljece,
I milion sitnica koje brisu prasinu sa starih razglednica.
Sada vidim koliko nas ima u tom istom kutu sjecanja,
Koliko ludih stvarcica nase buntovnicke mladosti
Si strpala u najljepsu lepezu zaboravljenih osmjeha...
Tek sada shvatam prve jaglace u tvojoj kosi,
Tajni pir mjesecevog ludila u tvojim ocima sanjara...
Uhvatim u dusi davni bljesak tvojih bosih stopala
Kada me tvoja ljubav kao Alkatraz spopala...
A ja htio slobodu poput nabujale rijeke koja nas,
Onako zavjerenicki primala u okrilje trske svojih obala.
Bio je to, sada tek znam, najljepsi san pretocen u javu...
Mada me nikada u zoru nisi ispracala na moja lutanja,
Nisi mi dala ni da ponesem mirise izguzvane postelje...
Nikada mi nisi saputala njezne rijeci na rastanku...
Bila si ekstravagantna i perfidna, jer si znala da u ovoj
Areni zivota, samo najhrabriji gladijatori opstaju...
I zato hvala ti na mojoj povrijedjenoj sujeti...
Postao sam gladijator onog trena na dravskom mostu,
Dok je sunce palilo posljednje vatre, a srebreni most,
Nosio u zadnjoj nadi ocajne usamljenike i koketne
                                                                zaljubljenike...
Dok je prerano probudjeno obecanje proljeca,
Kao jednoooki kiklop zmirkalo iz tvojih ociju boje
Precvjetalih jorgovana nase slavonske mladosti...
Ah ljepota... davno je sve vec postalo Golgota... 

hehe, ccc, nostalgijo, opet ne spavaš :)))

jedna suncana cmoka iz tvoje slavonije :)))))

Sve najbolje u tebi uvenula je ona :) pa je ostala pusta sjena koja luta svijetom pod maskom velikog "skitnice" a sa žarkom željom u srcu da se konačno smiri i odmori, a možda malo i zazeleni to svoje uvenulo srce :) good luck, putniče, welcome pjesniče :) ovaj svijet je dovoljno veliki za sve sanjare i lutalice, za sve noćne ptice :)

cuj nostalgijo..... had ti ne gine i ovak i onak hehehehhehee

lijepo...:-)

Vragec, od tebe ne mogu pobjec ni na ovom, ni na onom svijetu... tako da mi spremis neko lijepo mjesto kad odem dolje kod tebe...

Lijepo si ovo napisao. Da, bila je lažljivica

Hej Tebi tamo daleko :))
Miris Slavonije u stihovima Tvojim...

priznajem, jesam:))