sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Dani kada se od jeke vlastitih koraka ponadaš da te netko vjerno prati. Malo za promjenu. Ajde da danas ne crtam uputstva, a ti se pretvaraj kako mi lakoćom čitaš misli. Da ti olakšam dajem čak i natuknice, pokoju limetu da spriječi sladunjavost. Pa ti onda jednim potezom jezika maknem te brkove od pjenušave čokolade. Prodala sam sve staklene perlice, i ono ogledalo koje pokazuje samo kapu dvorske lude. Danas neću kihati, da ne bi morala zatvoriti oči.
Mislim da se nije radilo samo o predosjećaju kada me mjesec dotakao srebrenom trakom. U ovom trenutku ću si čak sama pripisati i blesavost, i glupost, i naivnost i izgubljenost i nedorečenost i nedovršenost. Sve u paketu sa zdravim razumom kojeg držim u džepu. Kao bonus ako pregrizeš sve što ti u miraz donosim loše. Teška sam ja i sama sebi u trenucima kada držim te kofere, i ne dam ih, ma ne zanima me obavezna kontrola za prelaz granice. Bez obzira što unutra ima tvorevina koje bi mogle barem jedan svijet uništiti. Moj. A za taj svijet bi me jedino i trebalo biti briga.
Ali ne baš...pretvorim se u nekakvog i nikakvog paladina, pa onda smješnim štapom, izrezbarenim svim onim što po mojem vlastitom nahođenju ću svrstati u mantre očuvanja, idem štititi tuđe arene. Sada mi treba nekakav trijem, i ljuljačka, i grm borovnica. Dodaj tome i debelog mačka. A onda ću ostalo nacrtati u nekom savršenom hologramu. Imam galiju sa nekih 200 vesala. A svako veslo ima svoje koordinate. Pa onda stojim, ili se u najbolju ruku vrtim ukrug. Ajde nek danas ako ništa malo brže ta vesla rade pa mi možda pođe za rukom da napravim savršenu piruetu.
Za sve me možeš optužit, osim da radim od ljudi igračke. Konci koje je držim u rukama mogu samo poslužiti da se napravi nekakav goblen. Ili da se možda zašije odlutalo dugme. I kad pobjegnem, ne pobjegnem nikad od tebe. Kada bi tako nešto mogla, značilo bi da mogu barem 3/4 srca ostaviti vukovima. Pobjegnem od sebe. Mogu ti možda samo jednu stvar na svijetu ponuditi, a to je da me zaboraviš, jer ja tebe neću moći nikad izbrisati. Niti bi to željela.

lijepo

:))

nikad :)))

nikad ne reci to nikad olako :))

ne ovo je bilo nakon prospavane noći,iza prve kavice sa drugim duvanom u ruci sjedeći na obali nepoznatog jezera dok je sunce paralo sumaglicu :)

i vjerni pas pored nogu :))

vidim da me pratiš :))) viš zašto ono nikad sad ima smisla :)

ostaviš me bez teksta, pa očito ima smisla :))

hmmmm,nada umire zadnja :)

nemoj nadu mješat, kad se ona pojavi znači da je već nešto krenulo po zlu :))

ok,može Ana??? :)))

šaneru, šaneru

zar ja?!?!?! ma neeeee,to je fatamorgana :)))

samo intuicija :)

misliš institucija??? :))) vidim da ne boli više :)

ne troši toliko toplu vodu :)

ti si sve potrošija, a ne znam za koga, kad znaš da nema sexa danas (boli me još :()

pa zar nisi mijenjala posteljinu,viš da na sve mislim :)))

ma ti si suho zlato :))

em vrijedim ko tona kokaina,em sam suho zlato...pa šta čekam,odoh pokorit svijet:))) jesi samnom na našem vrancu urešenom pobjedničkim bojama? :)))

naravno, nemoj samo zamjerit što ne sjedim onak damski, sa strane, nego sam opkoračila, bolje te mogu zagrlit tako

naravno s ružom u kosi dok ti u ruci vijori rubac naših boja,kraljice :)))

:))

...a legije vjernih podanika zdušno kliču tvoje ime posipajući nas laticama oleandra dok tmurno nebo gobi bitku sa suncem...orao u visini... :)))

gobi=gubi eh,pokvari sad cijelu koncepciju :)))

ma ne možeš pokvarit sve i da oćeš :)

...spuštam te lagano držeći za bokove,haljina pleše neki samo njoj znan ples,prilazi ti mali dječak i ti mu klečeći daješ bijelu golubicu koja se vine u tišinu...

da, a onda mi reci da ne plačem :))

no dobro...a onda je došla horda jezivih Kelta i sve nas redom raspolovila...a psi su bijesno režali... jel sad ok? :(((

i dječaka i golubicu? pa tek ću sad počet plakat :)))

ne golubica se već visoko vinula i pokakala na veselog patuljka koji je sve to promatrao skriven u žbunju :)))