MORE LJUBAVI

 
Hmmm...uživam li u njima? Ponekad DA. Uglavnom NE.
Puno puta sam si postavljala pitanja:
Jesu li muškarci mazohisti?
Ili im je lov u krvi? Zablinka li im u svijesti „ozbiljna veza“  sekundu prerano, osjećaju se kao lovine i bježe glavom bez obzira...
Ili ne cijene iskrenost? Više vole laž?
Zašto im je nedostupnost toliko interesantna?
Zašto vole tajanstvene i/ili zločeste žene?
U čemu je čar M/Ž igrica?
 
Ako sam zaljubljena, ako mi je stalo - tako se i ponašam. Ne znam i ne želim to sakriti. U takvom stanju svijesti srca i uma ne znam igrati igre. Postanem glavni akter one famozne rečenice koja se sastoji od žene, kuhinje, ulice i kreveta. Dajem i očekujem puno (odnosno, dajem i očekujem SVE). I vjernost je jedna od stvari koja se podrazumijeva za obe strane. Nisam baš previše strpljivi tip i ako u nekom određenom periodu ne dobijem ono što očekujem, jednostavno odem dalje. Crno – bijeli svijet je moj svijet. Ne znam živjeti u sivilu.
Znam da je to teži način, ali volim jasne stvari. I volim da brzo postanu jasne. Ili – ili. Mrzim komplikatorstvo.
Ako nisam zaljubljena i s nekim imam dogovorno čisti serviserski odnos, emocije su izuzete iz njega i tada su igrice prihvatljiv način zabave dok ne naiđe netko s kime bih poželjela nešto više. U takvom odnosu se znam i previše zaigrati, čak biti i zločesta kuja koju previše ne interesira što misli, osjeća i ima za reći druga strana...
Pojava koja je gotovo postala pravilo je ta da ljudi s kojima imam fer odnos i prema kojima sam „dobar, iskren, vjeran drug koji prati put najboljih pionira“ uglavnom žele uteći iz veze jer im nije dovoljno interesantno, jer im je samnom cijela situacija vrlo jasna, jer su presigurni u mene i moje emocije...
Pojava br.2 je ta da ljudi s kojima imam “serviserski ugovor“ – načisto polude zamnom i to toliko da ih se kasnije mjesecima ne mogu riješiti. I što sam prema njima gora i odvratnija – to su oni zapaljeniji i uporniji.
Nevjerovatno!
U razgovoru s muškim prijateljima sve se svodi na to da mi oni sami savjetuju da pokušam okrenuti ponašanje (kao da je to lako) i da u ukoliko želim ostati u dugoj i sretnoj vezi -  postanem antačibl grl, a kad se nekoga budem htjela riješiti – postanem mila, dobra, predvidljiva i topla ženica...
Grooooznoooo!
Kako da postanem licimjerna?
Kako da postanem glumica koja će ostatak svog života s nekim, provesti u taktiziranju, manipuliranju i laži, skrivajući paletu duginih boja predivnih osjećaja koje za tu istu osobu osjećam?
Postoji li kakva škola gdje se to uči? Ja bih je rado upisala, jer ovakva kakva sam, očito se nikad neću uspjeti zadržati u jednoj vezi „do kraja života“.
A onda razmišljajući o svemu tome, shvatila sam da smo i mi žene iste...
Velika večina nas također od sebe odbija dobrice jer to nakon nekog vremena postaje monotono...
I nama više odgovaraju i više nas za sebe zagrijavaju mangupi koji život čine zanimljivim i s kojim uglavnom ne znamo na čemu smo...
 
Trebamo biti dovoljno osviješteni da znamo što i  kako želimo, i pokušati  se svi zajedno naći negdje u sredini, biti anđeo i vrag u jednome i tražiti anđele i vragove u jednome.
Ipak sam ja za onu tvrdnju -  kada se dvoje ljudi doista prepoznaju i nađu – onda ni nema potrebe za igricama, oni se jednostavno odmah uklope i profunkcioniraju kao da se znaju sto godina...
PREMA TOME, KOLIKO GOD BOLNO BILO, IPAK JE ISTINITO I VRIJEDI JEDNAKO I ZA MUŠKARCE I ZA ŽENE – ako skužite da se netko s vama igra toplo-hladnih igrica, ako bi recitaciju il' monolog, pa malo bi,  malo nebi, pa vi malo predugo čekate poziv, pa stalno nešto čekate, a nikako da dočekate – shvatite na vrijeme da to nije TO i prestanite tražiti opravdanja za tu osobu, prestanite toj osobi i dalje davati kredit...jer ta osoba zna vrlo dobro, makar i podsvjesno da vi niste ona/onaj za koju bi on/ona sve na svijetu dao i zato se i igra s vama.
Gibajte dalje...dajte svoje emocije nekome tko ih zaslužuje više od igrača i igračica...
 
...i ne treba se pitati "gdje sam pogriješila/o, jer je stvar jednostavna -to nije bila osoba za vas, za vas će biti netko s kime se odmah uspijete prepoznati...pa bio taj netko dobrica ili zloćo :)

vjrojatno je sve tako osim ako nije drugacije:))

odličan ti blog...toplo-hladne igre uvijek na žalost više privlače od onih dosadnih i pouzdanih likova...jbga...tak je...šteta kaj si sve zacrnila...jedva pročitah...valjda sam čorava...:-))

odličan blog! pretočila si moja razmišljanja na crni papir. bilo je čak zastrašujuće:)

valjda je tako kako si napisala, u vecini situacija, al ja ne prihvacam takva pravila... mislim takve gnusne igrarije...
bolje biti sam nego imati takve igre!

jako dobro,sve si odlično napisala ali imam jedno pitanje,zašto je to tako?
ja sam dobar svojoj ženi,a ona je živa kobra,to svi oko mene govore.

Jaako dobar blog.
Sve na mjestu.:)

točan, dobar i jednostavan opis. treba dignut ručnu i okrenut se ,ali.....