Običan dan
Ovdje to zovi prši. Ne čujem to svaki dan, tek ponekad kad se stiša zujanje koje se polako i pomalo prilagođava mojem uhu. Pokušava naći smisao među mnoštvom, spojiti napola shvaćene fraze i jednom zauvijek ustabiliti moje prazne pokušaje pretvarajući praksu u djelo.
Dišem tako; svako promašeno svitanje je novi dan... Svaki novi dan donosi novo i odmah ga pretvara u staro – već doživljeno. Zatvaraju se oni putevi slobode i znam da ću jednom napustiti i to prštanje kada mi ne bude predstavljalo ništa više nego opisnu imenicu.
Carpe Diem – poznata preuveličana i toliko krivo shvaćena fraza prolazi mi nekako polako mislima kroz glavu i ja ne mislim o tome. Shvaćanje da je iskoristiti ili zgrabiti trenutak tek dobar izgovor da se uradi ono čega se bojimo ili što odskače od svakodnevne nam rutine polako se pretvara u jedini način da se zaboravi ili barem pokuša opravdati "ono što napravih jučer". Prepuno nepoznatih iskorištenih lica neprestano se gomila na bezmirisnu kamaru svakog od nas.
Možda je jedan, već davno mrtvi, pjesnik imao pravo: jedino kroz promjenu ili novo mišljenje, a ja bih dodao i staro mišljenje na nepoznatom jeziku, donosi nove emocije koje pogađaju toliko da naručim još jedno pivo; da ne mislim na ono staro što me iznova očekuje i pobjegnem prema novoj stanici; da ponovo započnem staru priču na stari način i sa poznatim ishodom.
Potraga za tim Carpe Diem lajtmotivom postaje moj životni put i tjera me da si postavim jedno pitanje: ima li života osim trenutka? Grupirani zajedno čine priče u koje nitko ne vjeruje čak i kad se dokažu istinite; daju sliku koja nema vrijednosti.
Zato je taj trenutak bitan; bitan je toliko da je svaki vrijedan napuštanja – svaki se mora izbrisati kao kod ribe. One pamte kratko i sve više se priklanjam teoriji da je to dobro a ne glupo. Ako zaboravim što se desilo – sve je novo. Ostajem onakav kakav bi trebao biti, reagiram onako kako meni najviše odgovara i izbjegavam situacije bez pretjeranih umivanja i čišćenja istine ili osjećaja.
06.01.2007. u 17:05 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara