sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Pustinja toga dana beduinima nije davala odmora. Nanosi pjeska su potpuno osljepljivali i bilo je upitno da li će zalihe vode biti dovoljne da se spere suhi okus koji je punio nosnice i nepca. Jučer sam za leđima ostavio sigurnu oazu. Tako sam nekoć ostavljao i nju. Crna kosa joj je igrala na jutarnjem vjetru. Volio sam je gledati tako nesputanu slojevima tkanine. Budno sam zato pazio da uvijek krenemo prije zore, kako bi mogli održati našu tradiciju da me još onako snena i topla isprati pod okriljem mraka i da nitko ne vidi koliko mi kože tada pokazuje. Ne bi to zasmetalo njenom ocu. Deve koje sam donio kada sam je uzimao za ženu bile su sasvim dovoljne da osiguraju njegovu šutnju. Ali ostali članovi plemena nisu bili dostojni da polažu oči ne njenu put boje karamela.
Priznajem danas da sam bio suludo ljubomoran. Pomalo otužno i pomalo samoironično se nasmijah tada prisjetivši se kako sam se grohotom smijao čuvši priče ostalih trgovaca o poludjelim muževima. Makar nije čudno. Makar mi danas ništa to više nije čudno. Ta je pustinja rađala žene od kojih ti je razum poput poludjelih lavova razdražljivo urlikao. Tu tada nema okova kojima se one mogu pretvoriti u janjad. Postoji samo suluda potreba da se ubije sve ono što svojim bilo kakvim obličjem može narušiti prijeko potrebni mir u dugim danima na suncu.
Putovalo se tjednima iz grada u grad, iz kampa u kamp trgujući tkaninama, devama, mirodijama. Prije nje sam lako izbivao iz doma mjesecima. Neopterećen bilo kakvim mislima o tome što bi se tamo moglo događati. Znao sam da ću po povratku naći majku kako sa sestrama boji tkanine. Otac je uvijek putovao sa mnom. Dugo mu je trebalo da stekne povjerenje u svog sina. Sva sreća pa smo pronicljivim trgovačkim umom stekli poprilično bogatstvo. Bez problema smo tada mojim sestrama našli muževe. Miraz im je osigurao pristojne obitelji. A ja sam u to vrijeme, prije nje, po gradovima zalazio u tamne uličice, odlazio ženama koje su za prigodne poklone me učile uživanju u ženskom tijelu.
Ona, eh, ona je naišla nakon jednog dugog putovanja. Neka me pustinja proguta ako sada lažem, ali pri prvom susretu sam se preplašio njenih očiju. Tako nešto duboko i opojno nisam nikada vidio. Guste crne trepavice su klizile mojih obrazima . A njena rasnost je budila moju pohotu. Nju nisam mogao dobiti prigodnim darovima. Za nju sam se njenom ocu morao obvezati da ću ju paziti, te uz svo blago koje sam donio, sam još morao pristati za njega raditi. Znao sam da ću pristati na sve uvjete, a znao je i on.
Prodaja kćeri je vjerovatno bio najunosniji posao koji je ikada sklopio. Barem u to vrijeme, vjerujem da se poslije gorko kajao. Podatna, tako bih ju najbolje opisao nakon prve bračne noći. Njena vrela krv me nije nikada razočarala, a njene usne su me vezale samo za njene prepone. Nisam više obilazio druge žene. Makar mi to nitko nije branio. Naši običaji su uvijek pogodovali muškarcima. Nisam mogao. Jednom na silu pokušah se ne othrvati ženskom zovu, ali moje tijelo nije reagiralo.
Nažalost ljubav mi je donijela i zamagljene oči. Ljubomora me pretvorila u neman. Umrla mi je na rukama kada sam se vratio sa tog posljednjeg putovanja. Nije imala o čemu razgovarati sa tim putnicima. Mislio sam da joj se oči zavodljivo smješkaju tim strancima. Sablja koja me trebala čuvati od razbojnika i divljih životinja mi je presudila. Ubivši nju ubio sam i sebe. Barem sve ono što sam u sebi nosio. Ostavio sam samo ovu ljušturu i bol spremljene. Presudio si na doživotan bijeg i kajanje.

Iddeeeššš!

:)))