Dati dio sebe...

     Bila je ovo noć puna košmara.Čekala sam autobus koji nikada neće doći.Brala cvijeće za neku sahranu.Sve je bilo ovijeno mistikom, a riječi koje su govorili neki nepoznati ljudi nisu mi bile shvatljive.
     A ja sam uporno čekala sa se pojaviš ti, nepoznati i uzmeš me za ruku.Željela sam samo bezbrižno trčati kroz zeleno žitno polje i radovati se životu.
     A onda sam se probudila.I još uvijek mi nije jasno, da li mi je drago što sam u stvarnosti ili.....
     Jer tko će dočekati proljeće i zeleno žitno polje?Tko će dočekati meke livade posute šarenim cvijećem?One mirise opijajuće koje u nama bude sve životne radosti?
     Mislim da bih trebala otići i skuhati si jednu finu, jutarnju kavicu.Možda se razbistrim nakon toga!?!?

Nakon kavice, koja će ti pomoći da se sretneš sa sobom i malo zaviriš u sebe ili u druge, ovisi o tvojim aspiracijama, svijet uvijek izgleda malo drugačije :) nego kad se probudiš, iza nekih snova koji život ne znače :) snovi su snovi, ali oni vrlo često mogu pokazati sanjaču neke stvari, samo treba znati čitati :) proljeće je bliže nego što misliš :)

meni je jako drago što postoji noć, i juto poslije toga. baš je dobro što su to tako smislili.

u mojim snovima si ti,tako kod mene nema tih ruznih snova!!!!!!!!

jutrekoooo:)ovo me jos drzi od nocas pa ti moram otpjevati -da ti dam plamen od ljubavi shvatio bi da sam ja tvoj pocetak i tvoj kraj-...pa ko veli da moras cekati proljece, i zima je isto super ak te neko grije:))))

Imamo i BEZ NJEGA razloga da se radujemo životu.Ali i ja jedva čekam BUDJENJE PROLJEĆA!Poljubac!

nikako da ti procitam bijeli blog... :/ pa samo pozdravljam

Pozdrav i Tebi Men :)))

"sanjao sam nocas da sam leptir, pa sam se probudio... tek tada sam, budan pomislio kako sam leptir koji sanja da je covjek..." :)