ono iza lica...

  
   Okrečem ruke s dlana na drugu stranu. otkrivam istinu u linijama koje nestaju. Sanjam.
          *                *                   *                       *
    Slaba svijetlost pada po tvome tijelu. Sve je u magli. Zatvorenih očiju osjećam strast dok diraš sve zatvorene vulkane moga tijela. I nema me! Ja ne postojim. Nema riječi ili mišljenja. Trese se moja srž.
  Da li je to osjećaj vjetra u mojim njedrima? Drži kormilo!
Dišem sve teže i govorim riječi koje ni sama ne razumijem.
Ti skidaš me.
Ostaje samo teritorij moga tijela i nestražena zemlja tvoga. O, kako skladna igra u kojoj nema pravila! O, kako smo dobri plesači!
I misli su mi maglene, oči su mi sklopljene, ne udišem zrak. Ti kao pod drogom, ne staješ, vjeruješ, uzimaš, pa daješ. Oči otvaram u nadi da zarobim, da otmem, da uništim. Znamo oboje oluja počinje.
   I konji počinju bježati, griva im se plete. Anđeli nestaju, bježe u strahu, vještice nas okružuju...
prvi je stadij proljeća i livada se otvara, pod suncem naših misli i dodira. Biti će kako želimo!
Noktima grebem grebene tvijih leđa, želim da otvoriš svoje gromove i pustiš kiše. Tebi je još proljeće i nisi spreman za kršenje. A tada ja skidam svoju brnjicu zabrane, otvaram slatki miris zaraze. Neka vlada epidemija... Stvaram oblake oko tvoje glave i ruke ti postaju bespomočne dok prve kapi klize po tvojoj koži. Bacaš okove na moje ruke, vežeš moje postojanje. O, koliko te želim! i znam da i ti želiš mene! Uzmi dok još dajem!
   Tad prestaje bend, već glavni vokal podiže glas i stvara dim. Lokomotive zarežu pod pritiskom, para leti zrakom, dime se zavjese, ti okrečes poluge, podižeš planine. Lomimo se oboje, staklo puca pod našim terorom, cakle se krhotine, cesta se trese. U trenu vulkani izbacuju lavu, nebo luduje, vještice vrište na lomači, anđeli umiru, kormilo ostaje bez kormilara, okreće ga vjetar. Prasak vremena, razljeću se pčele, zabadaju žalce u naša tjela, tresemo se zajedno nadajući se bjegu od sigurne smrti. Mišići napuštaju vjeru.
   Umiremo jedno drugome u zagrljaju. još jedna ljetna oluja skršila je obranu prirode. Čekamo smiraj jutra u zaklonu postelje.