sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Noć s mirisom jasmina u vrtlogu nekih sumanutih igrokaza mogla je dati sjenama prostora da vode svaka na svoju stranu. Dodavši svemu tome malo nagrižene patine crvenkastog sjaja nijedna uzaludna nepremostivost nije imala izgleda. U korama naranača vitamini su igrali igre sa cimetom.
Tišina ponekad noću oduzima prednost orkestru raznih dirigentskih palica. I nevjerovatno kako se dvije tišine ponekad mogu međusobno natjecat. Svaka na svoj način grize tamo gdje ne treba. Tad grliš zvučnike sa zvukovima bubnjeva. Tjeraš uroke čak i dalekih susjeda. Da se barem tako zemlja trese iz potpunog oprečnih razloga. I pored sve te tišine u ušima, blago zamoliš da se sve utiša. Takav spokoj da čuješ preko puta na nekoj gradskoj česmi zvuk kapljica loše zavrnutih slavina. Ne, nema odmora.
Potpuno prazan papir pred očima, namočiš ruke u kantice sa bojom, pa prislanjaš dlanove da provjeriš da nije kojim slučajem crta života se negdje s nekom drugom crtom na krivom pregibu se ukrstila. Nevjerica. Crta više nema. Ali tu nisu tvoja 2 dlana, jedan štima, drugi pripada drugoj osobi. Savršeno paše uz tvoj.
Neka nova igra pokera sa 5 karata bez oznaka. Dobiješ uz njih neka uputstva, još od davnih plemena zvana „navika koja se može promjenit“ ili pak „pokušaj utjecati, pokušaj nešto napraviti, pokušaj složiti savršenu skalu“.
Stvoriš si tad svakojake otpore, natrpaš na kako koju listu zatreba razloge. Prividni balans da bi možda zaustavio pogrešne odluke. Pa potajno si laskaš da ti nisu ravne ni apotekarske vage. Razum u funkciji konformizma. Sva sreća pa ni reklama za vodootporne flomastere nije pogodila, jer dosta je par suza, od sreće ili tuge možda, da svaka naškrabana riječ promjeni prizvuk. Nema ništa TIV, imaš tad samo PRO i ZA. Oduvijek zato rade medalje sa dvije različite strane. Svaka od njih ima drugačiji sjaj, kako ju nagneš valjda.
Jedna činjenica svakako se uklapa, zavrnuti rukavi uvelike pomažu.

Dignimo ruku i pokazimo prst ili dva

ili prisloni palce na sljepoočnice pa pokaži sve prste

nema odmora...ja nisam dobila upustva:))

uvijek možeš tapkat na mjestu

ne znam,nekad se čini da baš i tapkam(u mraku)i ne mičem se s mjesta...nekad i poletim...ne plačem kad padnem!:)

ove su riječi alkemija, nema sumnje :)