naslov

1. Večeras sam sama. Ti si svaku večer.
Mislio si da ću ostati, a ja sam otišla.
Mislio si da neću nazvati, a ja sam nazvala.
Tvoje velike oči su pitale zašto sam tu. Jer sam bolja od Samoće.
Ti si rekao:''Bolja si od bilo kojeg društva.''
Iskorištavam svoju prirodnu sramežljivost kad ti kažem:''Ne znam ovaj korak.''
Tada mi kažeš:''Nasloni se na mene.'', i čvrsto me stisneš. Naša tijela se spoje, a ja položim svoj osmijeh na tvoje rame. Tada sam ponosna na sebe i upijam tvoju muškost svojim grudima. Osijećam svaku točku gdje nam se tijela dodiruju i u mislima te molim:''Ne popuštaj.''
Puno lijepog si mi dao. U samo par sati. Puno misli, puno iskustva i mudrosti. S tobom nema neugodnih pauza kad ne znamo šta bismo rekli. Sve što imaš stavljaš pred mene i mogu te upitati bilo što.
Divim se tvojim sposobnostima, tvojoj dubini i lepršavosti, tvojoj stabilnosti i traženju, tvojoj neustrašivosti i nemoći.
2. Nakon toliko vremena, još uvijek si nepročitana knjiga. Dozvolio si mojim očima da prelete preko nekih poglavlja i još uvijek ih držim širom otvorenima.
Poput putnika koji sjedi na željezničkoj stanici, još uvijek zurim u daljinu. U daljinu, u koju sam nekoć otišla, u daljinu iz koje sam se nekoć vratila. Kao da čekam na vlak koji će mi te zauvijek dovesti. Ostaviti te uz mene. Ili zauvijek odvesti sa sobom.
Daleko si i to se mi ne čini pošteno. Samo zbog daljine pripadat ću drugima više nego tebi. A mogla bi biti (i) tvoja.
Ili možda griješim. Možda me daljina  'tjera' da te želim. I možda bi te odgurnila kad bi bio preblizu. Suviše si daleko da bi saznala.  
Na čemu smo sad? Ne znam. Uvijek isto pitanje:  ''Koliko dugo?''  Kao da oboje čekamo da se završi, da znamo šta uopće misliti o svemu.
Kako misliti ljubav?
3. S tobom provodim sve svoje dane. Ujutro se stišćeš k meni, navečer moliš za zagrljaj.
Vičem ti:''Zatvaraj vrata!'' kada odlaziš na wc, nudim ti maramicu kad ti curi iz nosa.
Dao si mi cijeli svoj život i ja ti pokušavam uzvratiti.
Ti si onaj kojeg je najteže opisati.