sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Protrljaš svjetiljku opreznim dodirima,
poželiš kraljicu, sa krunom, safirima.
Nisi siguran da li sve to mora postojati ili
                                                             može.
Na tabanima razneseš pelud zakutcima,
dlanove ne prepuštaš prejakim stiscima.
Makar vrlo dobro znaš da se bez obzira
                                                        množe.
Daješ notama krabuljne mitske plesove
po nekom trnju razabireš ivanjske krijesove.
Vrijeme je, naposlijetku, odbacit zakone
                                                         strože.
Sasvim kompaktno razbacani vjetrovi,
nimalo previše izlizani, zabačeni snovi.
Baš onaj mozaik, vitraži vješti... vidiš da se
                                                                slože.

a-haa!

napredujes, napredujes...

Veoma neobičan stil izražavanja u poeziji,ali,iskreno,napisala si to vrhunski.Vrtlože,talože,može,množe,slože..ja bih dodao..pogledom u sebe skidaš maske do gole kože.Bravo!

Kad se male rijeci sloze,sve se moze,sve se moze,i kad mastu nam razrade onda se i stariji zaslade.
Pa kud koji mili moji,vise nitko nist ne broji,pejsazi rastu kriomice,lijepa pjesma mastorice :)

izvrsno, svaka riječ na mjestu, vrlo :))