rezignacija

tablete ne pomažu da izađem iz depre...sprdam se sam od sebe i za razliku od tebe svima pričam koja sam ja budala...znala sam, predosjećala... ma ne, ZNALA!!!pa toliko me muljao i držao van svog života da je to bilo dovoljno za shvatit da ima drugu ali jebiga kad zaljubljenoj ženi kažeš da ju voliš pa što vrijedi razum i upozorenja da drek smrdi i kad ga ne vidiš???
ovakvo šta si nisam u životu dozvolila!!! da nisam ovo doživjela ne bih ni vjerovala da je moguće. srećom pa postoji ženska intuicija kad mozak zakaže od emocija pa mu nisam dala sve što je tražio.
došla sam to poslijepodne k njemu vozeći kilometre jer mi je, kad me zvao ujutro, rekao da će biti sam i odmarati se. popela se do stana i čula smijeh, veselje u stanu...okrenula se i počela spuštat niz stepenice kad su se otvorila njegova vrata. nisam se mogla okrenut ni kad sam čula njegov veseli glas u pozdravljanju s drugim muškim. noge su mi lelujale dok sam se spuštala, opet je lagao!sustigao me tip tridesetih godina nasmijan, nisam ga mogla ni pozdraviti od paralize mozga, ko zalijepljen pratio me 4 kata niz stepenice s objašnjenjem da je kratki svjetlosni interval na stepeništu pa da ne ostanem sama u mraku. gledala sam u stepenice loveći svaku jer nisam bila dobro, valjda je to tip osjetio jer me čekao svakih par stepenica a ja sam samo željela da ode i ostavi me. pitao me jesam li bila u posjeti i dobio je samo DA...A VI? a on sav sretan: BIO SAM KOD FRENDA, SLAVI ROĐENJE DJETETA!!!
možeš li zamisliti da sam imala osjećaj da imam čitavu zgradu na sebi?! pridržao mi je vrata i tek tad sam ga pogledala, otkačen tip u tankerici s ruksakom na leđima i sjajem u očima...mogu misliti kako su moje oči izgledale. ne sjećam se ni da li sam ga pozdravila kad smo izašli, on je pretrčao cestu do nekakvog tamnog terenca, ili je meni sve bilo tamno pred očima, a ja sam nastavila vući noge do auta koji je bio u susjednoj ulici. dok sam otključavala vidjela sam da stoji kraj terenca a onda sam sjela u auto, zapalila cigaretu i nazvala ga na mob, na koji se nije javio ,pa na kućni telefon i samo me otpilio da ne može sad pričat. pitala sam ga čije je dijete a dobila odgovor da nezna o čemu ja pričam i da se čujemo sutra. sutradan nisam išla na posao nego sam preležala u krevetu i ne javljala se na njegove pozive, čekale su me poruke na sekretarici da moli da mu se javim jer se radi o nekom nesporazumu i da želi to riješiti.
nakon dva dana, kad sam već počela trošit antidepresive nazvala sam ga i dobila priču kako taj njegov prijatelj pokušava napraviti dijete pa mu je on ponudio pomoć i iz toga je nastala zezancija i kako sam prezakočena, neka se opustim i da upoznam tog njegovog prijatelja da bih shvatila koji je on šaljivđija i... što bi njemu dijete, kakvo dijete sad, pa znam da ima on dijete i... tako sam opet popasla!!!
a to veče sam otišla kod prijateljice sva luda i ispričala joj sve u histeriji i ona me smiri da sam možda stvarno zabrijala ali da će mi provjeriti ali ako se okanim već jednom tog tipa. prošlo je 4 mjeseca jer su bili blagdani, pa njena službena putovanja, pa je imala lakšu saobraćajku i 15.02. dok sam sjedila i žalila se frendu na sudbinu, jer su me zajebali za posao, zove ona i kaže mi o sretnom tati!!!
i javi se sretni tata i prizna da je sretni tata i da nezna što to meni smeta. on zna da ja volim djecu, čak sam i njemu bila spremna roditi kćerkicu. a to što mi nije rekao... pa nije htio trošiti vrijeme jer smo tako rijetko skupa...
odsad više nikad!
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

čuj, ja bi ipak radije bila na tvom mjestu nego na mjestu njegove žene. razmisli ! :-)

odi njegovoj ženi i razjebi mu sve to.

moram priznati da uopce ne kuzim o cemu se radi, ni ko koga, ni tko je otac, ni tko je kome isao, niti sta prijatelj, niti sta prijateljica?!?!?!?!?!?!?!

ne idem njegovoj ženi, tek se uselila u njegov krevet koji sam ja donedavno koristila...i ne samo ja! ako je najbolja neka joj bude ako nije jadna ona!

onda se pošto poto spanđaj s njegovim frendom

a ste se upoznali preko iskrice?

ne